U Katoličkoj Crkvi uoči blagdana Bogojavljenja blagoslivlja se voda. Od pape Pavla V. do Drugog vatikanskog sabora tiskani su obrednici u kojima se blagoslov vode manje ili više razlikovao. Neki su blagoslovi bili usko vezani uz istočnu liturgiju, a s vremenom su krajevni obrednici potisnuti tiskanjem službenih rimskih obrednika s kraja 19. st. koji su se koristili na zagrebačkom, kaločkom i ostrogonskom području. Obred je obnovljen po načelima konstitucije Drugog vatikanskog koncila "Sacrosanctum Concilium" i uvršten u novi Red blagoslova.
Blagoslov vode kao povezanost Isusova krštenja i sakramenta krštenja
Na početku obreda blagoslova vode izvan misnog slavlja svećenik kaže:
Ovaj blagoslov vode sjeća nas Krista, vode žive. Sjeća nas i sakramenta krsta po kojem smo se preporodili iz vode i Duha Svetoga. Kad god dakle budemo ovom vodom škropljeni ili se njome ulazeći u crkvu ili boraveći kod kuće, poslužimo sa znakom križa, Bogu zahvaljujemo za njegov neizreciv dar. I molimo njegov blagoslov da sakrament krsta koji smo primili s vjerom svetim životom posvjedočimo.
Nakon čitanja Riječi Božje svećenik izriče blagoslovnu molitvu nad vodom:
Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože svemogući! Ti si se u Kristu udostojao blagosloviti nas živom vodom našega spasenja i iznutra nas obnoviti. Dok se služimo ili zaštićujemo škropljenjem ove vode, obnavljaj nam mladost duše da snagom Duha Svetoga neprestano hodimo u novini života. Po Kristu Gospodinu Našem. Amen.
Kod blagoslova vode svećenik moli:
Svemogući vječni Bože! Tvoj je Sin krštenjem u Jordanu posvetio vodu za službu spasenja. Po škropljenju ove vode blagoslovi svoj narod.Neka mu ona bude spomen krsne obnove i otkupljenja svega stvorenoga, da ustraje u tvojoj milosti, živi po zakonu tvoga kraljevstva i postigne život vječni. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Bogatstvo tradicije u narodu
Na jugu Hrvatske u starini je blagoslov vode bio poznat kao Vodokršće.
Jedna od žena bi dolazila u crkvu po blagoslovljenu vodu. Zanimljivo je da bi s tom vodom domaćin kuće poškropio polja, voćnjake, stoku kao i sam dom. Tim postupkom su imanje i kuća narednih godinu dana bili pod Božjom zaštitom. Sveta voda se nikada nije prolijevala, već se ostatak bacao na vatru.
U Dubrovačko-neretvanskoj županiji ljudi su blagoslovljenu vodu nosili u posudama u koje bi svećenik stavio blagoslovljenu sol i jedan križić.
U Sisačko-moslavačkoj županiji običaj je bio jahati na konjima po blagoslovljenu vodu u Trebarjevo.
Neki od običaja govore o domaćicama koje bi u crkvu nosile sol na blagoslov. Ta ista sol je kroz godinu prije škropljenja bila miješana s vodom.
Dodajmo kako blagoslovljenu vodu ne možemo koristiti kako bi otjerali zlo ili grijeh iz naše kuće, stana ili okoline. Ona je spomen na Božja djela i poziv na čistoću koju smo primili po krštenju. Blagosloviti sol i vodu može zaređeni svećenik snagom svoje službe.