Anto je rođen 1931. godine u Goraždu na rijeci Drini, kao sedmo dijete u dobrostojećoj obitelji. Osnovnu školu završio je u Goraždu, gdje je kao dijete bio svjedokom mučeništva Drinskih mučenica. Kao jedini očevidac izuzetno se istaknuo u promicanju sjećanja na njih te je nakon višegodišnjih ispitivanja, traganja, bilježenja i prikupljanja podataka 1990. godine, na 49. obljetnicu njihova stradanja, don Anto javnosti predao knjigu “Drinske mučenice”, a njegovim je zalaganjem HRT snimio i istoimeni dokumentarni film.

Don Anto Baković i bl. Drinske mučenice

Srednju školu Anto je pohađao u Sarajevu, a teološki studij u Ljubljani. Kao student bogoslovije pozvan je u JNA. Pri kraju vojnog roka osuđen je na izdržavanje zatvorske kazne s prisilnim radom u vremenu od četiri godine, jer je odbio kardinala Alojzija Stepinca oblatiti kao zločinca.

U niškom zatvoru doživio je torturu batinanja kroz tri dana, sve do duboke nesvijesti, kome i prividne smrti.

Nakon izlaska iz zatvora i oporavka nastavio je i završio studij teologije. U Đakovu je 29. lipnja 1959. zaređen za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Kao bogoslov, a kasnije i svećenik, u bivšoj državi robijao je ukupno deset godina, u sedam zatvora.

Više od deset godina u zatvorima isključivo zbog svećeničkog rada

Služio je u župama Kakanj, Korićane, Janjevo na Kosovu te u Maglaju. Zbog djelovanja u gotovo svakoj župi kažnjen je kraćim ili dužim boravkom u zatvoru, primjerice zbog okupljanja više stotina djece i mladeži na vjeronauku u Kaknju ili zbog karitativnog rada i liječenja bolesne djece u Korićanima, a kasnije i u Janjevu zbog predanoga i sustavnog svećeničkog rada, koji nije podređivao primjedbama i zahtjevima lokalnih komunističkih vlasti.

U Janjevu je osnovao dječji zbor “Bijeli anđeli”, s kojim je nastupao širom bivše države, ali i Europe te u Vatikanu.

Bijeli anđeli / Facebook

Usto je osnovao izdavačku kuću te snimio i izdao dvadesetak gramofonskih ploča sa stotinjak duhovnih hrvatskih pučkih pjesama. I to mu je donijelo zatvorsku kaznu. Nakon povratka s odsluženja kazne, u župi Maglaj je izgradio svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića. Na službi u Maglaju je, zbog bolesti, i umirovljen 1983. godine. Od te se godine vizionarski bavi pitanjima hrvatske pronatalitetne politike.

Apostolat za jedno dijete više

Godine 1993., razočaran u tadašnju hrvatsku državnu populacijsku politiku koja nije ozbiljno prišla demografskoj obnovi, osnovao je Hrvatski populacijski pokret. Uslijedilo je i osnivanje Pronatalitetnog pokreta “Jedno dijete više”, koji je do 2015. godine vodio kao nevladinu i nestranačku udrugu. Tako je započeo svoj samostalni apostolat demografske obnove u hrvatskom narodu, u sklopu kojega je od 1994. do 2013. godine izlazio list “Narod”.

Nažalost, don Antu Bakovića, zbog njegove tvrde i opore, a istinite, riječi mnogi nisu voljeli. Osim što je don Anto napisao više knjiga o demografskoj obnovi, napisao je i žrtvoslov “Drinske mučenice”. Knjigu su papi Ivanu Pavlu II. u osobnoj audijenciji uručili vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić i don Anto.

Kad je papa prolistao knjigu, rekao je: “Ja sam to već pročitao. Drinske mučenice su zrele za oltar. Obavite sve što treba u biskupijskom procesu i nećete dugo čekati na beatifikaciju.” Tako je i bilo.

Beatifikacija Drinskih mučenika

Dana 24. rujna 2011. u sarajevskoj dvorani Zetra, pred više od tridesetak kardinalâ, nadbiskupâ i biskupâ, Drinske su mučenice uzdignute na čast oltara. Na svečanoj misi suslavio je i jedini živući svjedok tog četničkog pokolja don Anto Baković. On je objavom knjigâ “Drinske mučenice” i “Dječak s Drine” najviše doprinio da se taj zločin ne zaboravi. Nažalost, iako prisutan na istaknutom mjestu za vrijeme obreda beatifikacije, don Anto Baković tijekom mise niti jednom nije spomenut. To je propust koji se nije trebao dogoditi, ali don Anto već je bio naučen primati takve, nezaslužene, udarce.

Beatifikacija Drinskih mučenica

Potom je don Ante objavio i autobiografiju “Dječak s Drine”, potom “Svećenici – žrtve rata i poraća” te “Hrvatski martirologij XX. stoljeća”, koje sve od reda ukazuju na hrvatske gubitke duhovnog vodstva.

Punih 17 godina radio je na enciklopedijskom izdanju Martirologija, u kojemu je na 1100 stranica iznio dokumentirane podatke o 664 mučenika Crkve u Hrvata u vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraća.

Zlatni svećenički jubilej i prijelaz Ocu

Zlatnom misom 12. srpnja 2009. godine u crkvi sv. Jeronima u Zagrebu don Anto Baković proslavio je 50 godina svećeništva. Zahvaljujući na čestitkama i velikom odazivu vjernika na slavlje, don Ante je poručio da Hrvatima nema spasa bez demografske obnove, a demografske obnove nema bez moralne i duhovne obnove. Danas se njegove prosudbe pokazuju više nego točnima, a tada su ga – kad se još nešto i moglo učiniti – aktivni političari, neki svećenici i biskupi, pa čak i demografi ignorirali i podcjenjivali, smatrajući ga nekompetentnim.

Grob don Ante Bakovića

Don Anto Baković preminuo je 26. siječnja 2017. godine u Svećeničkom domu u Zagrebu te je pokopan na zagrebačkom Mirogoju. Ostat će zapamćen njegov nemjerljivi doprinos hrvatskom narodu promicanjem natalitetne politike i suočavanja sa svim totalitarnim režimima dvadesetog stoljeća, a na izuzetan dokumentirani način obračun s komunizmom čija je žrtva i sam bio, i to u nekoliko navrata.

Tužna je, međutim, činjenica da gotovo nitko ne zna gdje je njegov grob, jer mu nije postavljena čak ni nadgrobna ploča s imenom i prezimenom.

Neka zato bude zabilježeno da se don Antin grob, jedan od onih gradskih, napuštenih pa obnovljenih, grobova nalazi na južnoj strani Mirogoja, u sredini polja 62A.

Lokacija groba don Ante Bakovića

A don Anti je po svemu mjesto u mirogojskoj Aleji velikana!