Na dan, 15. svibnja, kada se obilježava Međunarodni dan priziva savjesti želi se naglasiti važnost prava na priziv savjesti koje je zaštićeno brojnim međunarodnim i nacionalnim zakonodavstvima, poručuju iz Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
Pravo na priziv savjesti uspostavljeno je u međunarodnom pravu nakon Nürnberškog suđenja nacistima nakon II. Svjetskog rata te proizlazi iz slobode savjesti zajamčene člankom 18. Opće deklaracije o pravima čovjeka koje glasi:
“Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi; to pravo uključuje slobodu promjene vjeroispovijedi ili uvjerenja i slobodu da pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeroispovijed ili uvjerenje bogoslužjem, poučavanjem, praktičnim vršenjem i obredima.”
Pravo na priziv savjesti pojavljuje se u kontekstu služenja vojnog roka i medicine, a u hrvatskom je društvu postao aktualan u kontekstu pravne regulacije pobačaja. Kao pravni institut, priziv savjesti omogućuje pojedincima u najtežim moralnim pitanjima donijeti odluku koja je u skladu s vlastitom savjesti, donosi portal Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
U kontekstu pobačaja, pravno uređenje priziva savjesti u Republici Hrvatskoj u skladu je s ustavnom odredbom o slobodi savjesti (čl. 40. Ustava Republike Hrvatske). Zakon o liječništvu (čl. 20.) omogućuje priziv savjesti liječniku zbog etičkih, vjerskih ili moralnih nazora odnosno uvjerenja, ako se takav priziv savjesti ne kosi s pravilima struke i ako se time ne uzrokuju trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrožava život pacijenta ili pacijentice. Uz obvezu da liječnik o svojoj odluci obavijesti ženu i nadređenog, odnosno poslodavca, proizlazi da liječnici u Republici Hrvatskoj mogu izjaviti priziv savjesti u odnosu na pobačaj koji nije neposredno vezan uz očuvanje zdravlja žene. Zakon o sestrinstvu (čl. 3. ) te Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji (čl. 44.) omogućuju priziv savjesti, a Etički kodeks primalja (čl. 2.) jamči pravo na priziv savjesti svim primaljama. Uz to, valja navesti kako priziv savjesti u Republici Hrvatskoj uređuje Kodeks medicinske etike i deontologije Hrvatskoga liječničkog zbora, u kojem se u čl. 2. toč. 15. navodi: “Liječnik ima pravo na priziv savjesti ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta.”
Od neizmjerne je važnosti osigurati svim liječnicima i zdravstvenom osoblju da u najtežim etičkim pitanjima mogu koristiti priziv savjesti, kao temeljno ljudsko pravo i pri tome donositi odluke u skladu s vlastitom savjesti poštujući dostojanstvo svake osobe.