S. Marija Zrinka Roglić, opatica benediktinskog samostana u Rabu, izabrana je za novu predsjednicu Federacije benediktinskih koludrica u Hrvatskoj „Bl. Alojzije Stepinac“ održanoj u srijedu, 19. i četvrtak, 20. veljače u kapitularnoj dvorani ženskog benediktinskog samostana sv. Marije u Zadru.
„Ako su me sestre izabrale, prihvatila sam to jer se bojim Boga, odnosno, vjerujem da će on dati snagu za sve što je u meni slabo i nesposobno, da će on dati ono što trebam. Jer, kad sam slaba, onda sam jaka u njemu, u Bogu“, poručila je s. M. Zrinka, nova predsjednica Federacije na šestogodišnji mandat.
Prihvatila je službu predsjednice Federacije jer vjeruje da je „Bog glavni, početak i svršetak svega i neprestano je prisutan u nama“.
Federacija benediktinskih koludrica u Hrvatskoj „Bl. Alojzije Stepinac“ (2025) / Foto: Ines Grbić
S. M. Zrinka Roglić rodom je iz Raba i u samostanu u Rabu djeluje 28 godina. Službu rapske opatice obavlja tri godine. U samostanu u Rabu je deset koludrica.
„Benediktinkama me privukla osoba Isusa Krista, njihova molitva, pogotovo liturgijska i dotaknuo me Gospodin upravo preko Riječi Božje. Bila sam privučena Evanđeljem da je Marija odabrala bolji dio koji joj se neće oduzeti. Moje poslanje i ono s čime želim doći u Vječnost je da uvijek budem do Kristovih nogu. Ne samo kao Marija do Kristovih nogu koja je slušala njegovu riječ, nego i podno križa, gdje treba dočekati zoru uskrsnuća, odnosno svanuće. Jer, idemo prema svanuću“, rekla je s. M. Zrinka.
Geslo njenog monaškog posvećenja je „Daj mi piti“.
„To je Isus rekao Samarijanki. Ta žeđ koja me i dovela u samostan, žeđ za konkretnom ljubavlju, a to je osoba Isusa Krista i žeđ za onim što je nepropadljivo me dovela u samostan – ta žeđ je u određenom trenutku postala i onaj ‘Žedan sam’ Isusa na križu. U ovom životu ne možemo doći k Isusu nego preko križa. Odnosno, svi smo blagoslovljeni križem i ne treba se toga bojati. Sve patnje i sva trpljenja samo nam mogu poslužiti da još više dođemo u Božji zagrljaj“, objasnila je s. Marija Zrinka Roglić.
Federacija benediktinskih koludrica u Hrvatskoj „Bl. Alojzije Stepinac“ (2025) / Foto: Ines Grbić
Na Skupštini su razgovarali o izazovima, teškoćama i potrebi formacije mladih sestara i učiteljica novakinja, što predstoji detaljnije odrediti.
U ovom životu ne možemo doći k Isusu nego preko križa.
„Gotovo svaki samostan ima podmlatka. Vjerujemo da će samostani još više oživjeti u novim zvanjima. Ljudi prepoznaju da se isplati okrenuti prema traženju Boga i neprolaznim vrijednostima, a to živimo u samostanu: molitva, liturgija, zajedništvo, utemeljeno na euharistiji, na onome što nam je ostavio Isus Krist u Crkvi. Ne udaljavamo se od Crkve nego se želimo vratiti na izvore, a treba početi od onoga tko je centar svega, a to je Isus Krist, misa, euharistija, liturgija, molitva Časoslova“, poručila je s. M. Zrinka.
Federacija benediktinskih koludrica u Hrvatskoj „Bl. Alojzije Stepinac“ (2025) / Foto: Ines Grbić
U Hrvatskoj djeluju 54 koludrice, vječno zavjetovane, a još deset sestara je u statusu kandidatice ili s privremenim zavjetima. Ženski benediktinski samostani u Hrvatskoj su: Cres, Krk, Rab, Pag, Zadar, Šibenik, Trogir i Hvar.
Kroz povijest je bilo situacija da je nekad u benediktinskom samostanu bila i jedna koludrica, no samostani su se obnavljali i opstali. I sada ima naznaka buđenja zvanja za život u monaškom posvećenju u ženskim benediktinskim samostanima u Hrvatskoj.