Kako je nadbiskup Uzinić istaknuo u razgovoru za Svjetionik  – portal Studentskog centra Rijeka, kao nadbiskup koadjutor trebao bi naslijediti nadbiskupa Ivana u službi riječkog nadbiskupa i metropolita, a njegova služba već sad uključuje administrativno upravljanje Riječkom nadbiskupijom.

“Moj dan započinje i završava molitvom, a u međuvremenu se odvija u sastancima, protokolarnim susretima i slično. Često sam i na terenu, u pastoralnim pohodima župama i među vjernicima. To mi je prilika da bolje upoznam vjernike i nadbiskupiju, a i njima je to prilika da upoznaju mene.  Zapravo me ti susreti uvijek ponovno duhovno podignu i razvesele. Mislim da se slično osjećaju i vjernici. To je ono lijepo što moja služba sa sobom nosi, za što moda i nisam zaslužan ja nego služba koju obavljam. Dovoljno je samo biti za druge ili, kako i kaže moje biskupsko geslo, biti za ljude.”

Govoreći o društvenim mrežama, nadbiskup Mate Uzinić naglasio je da su njegova iskustva pozitivna.

“Društvene mreže su sredstvo, a nisu i ne smiju biti cilj. Postaju cilj kada postanemo ovisni o njima. Umjesto da mi kontroliramo njih, one kontroliraju nas. Danas nam je jasno da je moguća dvostruka zlouporaba društvenih mreža, od strane sustava koji kontroliraju društvene mreže, ali i od strane nas korisnika koji u tom virtualnom svijetu često sebi dozvoljavamo ono što si inače u stvarnom svijetu ne bismo dozvolili. Usprkos ovim opasnostima društvene mreže i općenito virtualni svijet također smatram poljem svoga rada, odnosno Isusovog poslanja da idemo po svem svijetu i propovijedamo evanđelje svima. To svojom prisutnošću na Facebooku i Twitteru nastojim činiti. Drago mi je da su i mnogi drugi biskupi, svećenici i vjernici to prepoznali kao polje rada. Mnogi, uključujući i papu Franju, to doista dobro rade. A ima i onih koji su upali u spomenute zamke. Nismo mi po tom pitanju, kao ni po mnogim drugima, puno bolji od ostalih. A nadam se ni puno gori.”

Među ostalim istaknuo je kako su ljudi u Crkvi pomalo izgubili korak s mladima. Nadbiskup Uzinić naglasio je kako je teško reći gdje bi se moglo naći prostora za poboljšanje. Podsjetio je kako je prije nekoliko godina je održana Biskupska sinoda s temom “Mladi, vjera i razlučivanje zvanja” koja je pokušala odgovoriti na pitanje odnosa Crkve i mladih.

“Odgovor sinode, zapravo pape Franje, pobudnica je ‘Christus vivit’, ‘Krist živi’, nadahnuta sinodom i upućena mladima. Teško je ovdje sažeti njezin sadržaj. Preporučujem svima, a osobito vama mladima kojima je prvenstveno upućena, da je pročitate. Prenijet ću tek jednu sliku koju on upotrebljava, a koja bi možda moga biti sažet odgovor na pitanje tog prostora poboljšanja. To je slika uzeta iz grčke književnosti i mitologije. Papa, naime, uspoređuje ovo vrijeme sa zanosnom pjesmom sirena. Povijesno smo na tu opasnost u Crkvi odgovarali, i danas često odgovaramo, na Odisejev način, a on je svojim mornarima zapušio uši voskom i sebe dao svezati. Umjesto toga trebali bismo činiti ono što je činio Orfej, a on je svirao još ljepšu pjesmu, ona koja je očarala sirene. Autentično kršćanstvo je doista te ljepša pjesma. Ali treba biti autentično. Sv. Pavao VI., papa, tu je autentičnost sažeo u misao da današnjem svijetu nisu potrebnu učitelji nego svjedoci, i ako svijet i sluša učitelje, to je zato što su svjedoci. Ovo osobito vrijedi kad je riječ o vama mladima.”