Nadbiskup je u čestitci istaknuo kako se čini da je “smisao Božića iščeznuo iz ljudskoga srca. Od događaja koji obilježava ispunjenje duboke čežnje čovjekova srca za Božjom blizinom i njegovim spasenjem, ovaj dan rođenja bogočovjeka Isusa Krista, pretvara se u isprazno slavlje u kojemu i zaboravljamo što doista slavimo. Ovakvo nam stanje ljudskoga duha otkriva novo poganstvo koje se možda i neprimjetno uvlači u naše domove i kojega možda nismo ni svjesni. Ono je obilježeno nesposobnošću ljudskog duha da poštuje nešto veće od sebe, zatim nedostatkom osjećaja stida i kajanja kao i strahopoštovanja pred Bogom koji nam se objavljuje i dariva”, javlja Zagrebačka nadbiskupija.

Zapitajmo se, dragi vjernici, na koji nam način u srcu odjekuju riječi: „Danas vam se u gradu Davidovu, rodio Spasitelj – Krist Gospodin“?

Naglasivši kako se gubi osjećaj za sveto, nadbiskup Kutleša dodao je kako se nameće pitanje “je li vijest o rođenju Spasitelja uopće više vijest koja bi privukla našu pažnju, a kamoli probudila radost? Zapitajmo se, dragi vjernici, na koji nam način u srcu odjekuju riječi: „Danas vam se u gradu Davidovu, rodio Spasitelj – Krist Gospodin“? Je li ovo „danas“ Božjeg ulaska u ljudsku povijest za nas još uvijek živo i spasonosno ili ne uspijevamo pod teretom života iskusiti radost Božje prisutnosti? Jer rođenje Isusa Krista nije zapis iz prošlosti nego prisutnost koja sve ispunjava, stvarnost u kojoj živimo, mičemo se i jesmo.”

“Slaviti Božić znači vjerovati Radosnoj vijesti jer je istinita. Čak i ako nam donese protivljenje, progon i smrt, vjerujemo, jer ju je povijest potvrdila vjerodostojnije od mnogih stvari koje se drže povijesnim istinama”, poručio je zagrebački nadbiskup.

Nadalje, kazao je kako svaka tvrdnja koja kaže da je “Isus manje od pravoga čovjeka ili manje od pravoga Boga, manje od Gospodina ili manje od Spasitelja, svaki nauk koji niječe potrebu kajanja i klanjanja pred njim, nije Radosna vijest. Radosna vijest kršćanstva ne umanjuje čovjeka nego mu vraća dostojanstvo djeteta Božjega.”

Nježnost i bespomoćnost Djeteta u jaslama trajni je poziv na odricanje od svih oblika nasilja i grubosti, naprasitosti i bahatosti, jednom riječju: sebičnosti koja ne prepoznaje da su nam za ispunjen i sretan život potrebni drugi kao što smo i mi potrebni drugima.

Nadbiskup Kutleša poručio je vjernicima kako Bog ne poziva na blještav i stalno uzbudljiv život, već poziva “da vjerujemo Spasitelju koji nam je darovan, da se poklonimo Isusu novorođenome, a zatim nas šalje natrag u našu životnu realnost kako bismo naučili radovati se njegovu spasenju iz dana u dan i to spasenje nosili drugima: razvezivati spone jarmene, dijeliti kruh s gladnima, krov s beskućnicima, zauzimati se za obespravljene i slabe. Nježnost i bespomoćnost Djeteta u jaslama trajni je poziv na odricanje od svih oblika nasilja i grubosti, naprasitosti i bahatosti, jednom riječju: sebičnosti koja ne prepoznaje da su nam za ispunjen i sretan život potrebni drugi kao što smo i mi potrebni drugima.”

Na kraju, nadbiskup je pozvao vjernike da se zagledaju u djetešce u jaslicama i da u njemu prepoznaju svoju malenost pred Bogom. “Dopustite da zaboravljeni i ugroženi osjećaj stida i kajanja otvori u vama prostore duše u kojima nećete naći osudu, već novorođenog Spasitelja. Ne propustimo radost njegova dolaska dočekujući ga u ispraznom veselju, nego u iskrenom obraćenju srca i zajedništvu sa svim ljudima dobre volje!”