Inspiraciju za svoja djela u Našicama je pronalazila i jedna žena, koja je samim time i sama postala inspiracija ljudima diljem svijeta. Naravno, riječ je o našoj prvoj hrvatskoj modernoj skladateljici i nepoznatijoj članici obitelji Pejačević – Dori! Dora Pejačević rođena je na današnji dan.
Objavu prenosimo s Facebook stranice Zavičajni muzej Našice
Ako ste se našli na “vremenskoj liniji” koja je Vaš život provela kroz Našice, onda se možete složiti da Vas je taj put doveo do nove inspiracije. Mali grad, smješten na brežuljcima ispunjenim kreacijom prirode i ljudi, manifestirao se kao mjesto ispunjeno mnoštvom zelenila između kojeg se “stvaraju” pojedina umjetnička djela, prema kojima niti jedan pojedinac ne može ostati ravnodušan. Život u takvom prostoru natjerat će Vas da ne zaboravite vrijednosti koje Vam se mogu ponuditi. Recimo, poput malog predmeta koji čuvate kao uspomenu za vašu prošlost, stoljetnog hrasta ili tek melodija koja Vas asocira na poseban dan.
Inspiraciju za svoja djela u Našicama je pronalazila i jedna žena, koja je samim time i sama postala inspiracija ljudima diljem svijeta. Naravno, riječ je o našoj prvoj hrvatskoj modernoj skladateljici i nepoznatijoj članici obitelji Pejačević – Dori! Naime, Dora je rođena baš na današnji dan, te zato možemo reći da je početak rujna u znaku njezinog života i glazbe, koji se zahvaljujući životu “isprepleo” s Festivalom “Dani slavonske šume”, što je sasvim logično. Naime, ova manifestacija se održava u tzv. Velikom parku u Našicama, odnosno u nekadašnjeg perivoju obitelji Pejačević, u kojem je nekada često boravila i inspiraciju za svoja djela nalazila “naša” Dora!
Paviljon Dore Pejačević / Foto: Dario Žagar
Životna priča Teodore (Dore) grofice Pejačević počinje u Budimpešti 10. rujna 1885., a nastavlja se na obiteljskom imanju u Našicama, u obitelj koja je tada bila na vrhuncu svoje političke i društvene moći, te koja je “iznjedrila” dva hrvatska bana, Dorina djeda Ladislav i oca Teodor. Naime, da u Dorinom domu pojam umjetnosti nije bio stran, svjedoči i snažan utjecaj njene majke Elizabete na njen glazbeni razvoj, ali i činjenica da uz pomoć vrsnih privatnih učitelja, osim općeg obrazovanja, stječe i prve glazbene poduke, koje, uz vidljiv talent, omogućuju da već u dobi od 12 godina sklada prva djela, a da se već nakon 14-te počinje ozbiljno baviti glazbom.
Glazbeno školovanje nastavlja u Zagrebu, a potom u Dresdenu i Münchenu. Posljednji u nizu njezinih inozemnih uspjeha, praizvedba je čitave simfonije u Dresdenu (1920.) Nakon udaje za Ottomara von Lumbea 1921. godine, odlazi živjeti u München. Tri mjeseca prije rođenja sina Thea, piše pismo suprugu koje je tragično obilježeno slutnjom skore smrti i koje postaje svjedočanstvo Dorine potrebe za slobodom izbora i izražavanja u kreiranju životnog i glazbenog opusa. Umire samo mjesec dana nakon poroda, 5. ožujka 1923. godine, i ostavlja neizbrisiv trag u hrvatskoj i europskoj glazbenoj literaturi. U Münchenu je privremeno sahranjena, no posljednje počivalište pronalazi u Našicama u zagrljaju zelenila pokraj obiteljske grobnice.
Foto: Dario Žagar
Dorina umjetnička ostavština obuhvaća opusa od 58 skladbi (57 registriranih), od kojih većina pripada području glasovirske, komorne i vokalne glazbe, a manji broj orkestralnim djelima. Njezin “Koncert za klavir i orkestar” poznat je u hrvatskoj glazbenoj literaturi kao prvo djelo te vrste. Njezinih djela i danas se izvode diljem svijeta. U znak sjećanja na Doru, njeno ime nose našička osnovna i glazbena škola, tamburaško društvo i jedna našička ulica. U Zavičajnom muzeju Našice otvorena je 1985. Dorina spomen-soba, a od 1987. u Našicama se odvija manifestacija “Memorijal Dore Pejačević” i od 2019. Međunarodna glazbena akademija “Dora’s Summers”. Također, prošle godine je u Našicama održan znanstveno-stručni skup “Izazovi baštine Dore Pejačević”, posvećen 135. godišnjici Dorina rođenja i 35. godišnjici osnovne glazbene škole.
Foto: Dario Žagar
Promocijom Dorina imena i djela, Našičani neprestano iskazuju poštovanje i divljenje “našičkoj princezi”, ali i potvrđuju da je to tek početak u kreiranju Dorine prisutnosti u ovom gradu, koja se i dalje osjeća i čuje u svakom koraku, kroz notne zapise, tako ritmički i melodijski utkane, u krošnju drveća, u miris cvijeća i život prolaznika.