Ćiril Banić rođen je 6. kolovoza 1890. godine u Docu Donjem od oca Mate i majke Jele Banić rođene Junušić. Nakon osnovne škole završio je gimnaziju u Splitu i bogosloviju u Zadru. Za svećenika je zaređen 1913. godine a Mladu misu je služio u Docu Donjem.

Teološke studije je završio 1914. i dobio prvu službu dušobrižnika u župi Stobreć i Kamen – Split, gdje je ostao do kraja 1915. godine. Početkom 1916. godine premješten je za upravitelja rodne župe Dolac Donji i ostao tu do rujna 1925. godine.

Otpušten je iz službe vjeroučitelja jer je glasovao za Stjepana Radića.

Godine 1925. dobio je mjesto vjeroučitelja na realnoj gimnaziji u Splitu, gdje je ostao do konca 6. mjeseca 1932. godine, kada je otpušten iz službe jer da „nije naklonjen tadašnjoj vlasti, već je simpatizer Hrvatske Seljačke Stranke i glasovao je za Stjepana Radića“.

Studij prava

Svećenik Ćiril Banić kod kuće je privatno studirao i 1926. godine je doktorirao civilno pravo u Zagrebu.

Kada je bio otpušten iz državne službe s mjesta gimnazijskoga profesora, u lipnju 1932. godine, biskup ga je imenovao župnikom u Velom Varošu u Splitu, gdje je ostao do 1940. godine. Tada je poslao molbu na Banovinu Hrvatsku da se vrati na službu u realnu gimnaziju na mjesto profesora vjeronauka.

Molba mu je bila odobrena tako da je ostao raditi na tom mjestu do kraja 1942. godine, kada su ga Talijani istjerali iz okupiranog Splita.

Talijani su ga istjerali iz okupiranog Splita 1942. godine.

Biskup Ćiril Banić / Foto: Matija Maša Vekić

Služba vjeroučitelja

Onda se on preko Omiša povukao u Zagreb i na zamolbu kod Ministarstva prosvjete dobio službu vjeroučitelja u muškoj realnoj gimnaziji u Osijeku, gdje je ostao do svibnja 1944. godine, kada je premješten u realnu gimnaziju u Split. Tu je ostao do oslobođenja kada je umirovljen.

Do kolovoza 1949. stanovao je u Partizanskoj ulici u Splitu, a nakon toga u samostanu sv. Frane na obali u Splitu.

Za vrijeme dok je bio župnik u Velom Varošu u Splitu bio je i duhovnik Križarske organizacije, kojoj je bila svrha religiozni odgoj mladeži. Od 1950. godine predavao je homiletiku u Bogoslovnom sjemeništu i držao vjeronauk gimnazijalcima u crkvi sv. Filipa Nerija u Splitu. Sudski nije bio kažnjavan.

Uhićenje i 100 dana zatvora

Međutim, biva uhićen 13. ožujka 1950. godine i provodi sto dana u istražnom zatvoru u Splitu.

Po Udbinom izvješću od 9. svibnja 1950. godine grijeh don Ćire Banića bio je u tome „što je u mlađim danima bio zagrižen HSS-ovac… Propovjedi su mu uvijek bile takve, da ponešto kritizira današnjicu i na račun osjećaja religioznosti tumači svoja izlaganja. Na izborima ne učestvuje, a niti ima bilo što da sudjeluje sa Narodnim Vlastima.

Udba ga je proglasila jednim od najprkosnijih svećenika u Splitu.

On je jedan od najprkosnijih svećenika u Splitu koji daju podršku biskupu Bonefačiću. Sve svoje umno znanje daje za uzdignuće mlađeg svećeničkog klera i mladeži. Kao neprijatelj današnjice, bio je upoznat za ilegalnu ustašku organizaciju BIHS (Blok ilegalnih hrvatskih snaga), nije istoj pristupio, ali je istu tolerirao.

Uhapšen je dana 13. III. 1950. godine. Sada se nalazi pod istragom.“

Biskup Ćiril Banić / Foto: Matija Maša Vekić

Osuda i 18 mjeseci prisilnog rada

Tada su mu komunističke vlasti počele pakirati, pripremati politički proces. Uhitile su ga u Splitu i dugo držale u istražnom zatvoru, dizale po noći i dugo ispitivale, po 24 sata bez prestanka.

Optužen je za „širenje neprijateljske propagande“ i osuđen na osamnaest mjeseci prisilnoga rada. A kako se je jedan dan u zatvoru računao kao tri dana prisilnoga rada, kazna mu je istekla na blagdan Bogojavljenja 1951. godine.

Kad je izišao na slobodu bio je toliko slab da jedno vrijeme nije mogao govoriti.

Ubrzo nakon toga bio je imenovan i posvećen za biskupa šibenskog.

Šibenski biskup

Još je bio na liječenju očiju u splitskoj bolnici kad je dobio vijest da ga je papa Pijo XII. imenovao biskupom šibenskim.

Pomoćni biskup Frane Franić ga je došao pitati pristaje li na imenovanje.

On se na to iznenadio i nećkao govoreći da tu službu neće moći dostojno vršiti. Nakon nagovaranja i razmišljanja pristao je jer je od smrti biskupa Jeronima Milete, 1947. godine do tada, Šibenik bio bez biskupa.

Ređenje je održano u tajnosti, u splitskoj katedrali prve nedjelje nakon Spasova (Uzašašća).

Mons. Ćiril Banić se u međuvremenu pripravio duhovnim vježbama. Na ređenje je iz Beograda došao papin izaslanik mons. Silvije Oddi. Bio je pozvan i biskup hvarski mons. Miho Pušić. Glavni zareditelj je bio splitski biskup Kvirin Klement Bonefačić.

Šibenska katedrala / Foto: Matija Maša Vekić

Pastirska služba

Vjernici su novoga biskupa Ćirila Banića radosno dočekli, ali ne i vlast.

Biskup je vodio brigu o vjeronauku. Kad bi došao na neku župu odmah bi pitao: „Kako nauk kršćanski?“

Na srcu mu je bila crkvena disciplina. Vjernike je poticao na nedjeljnju Misu i na ispovijed za Božić i Uskrs. Nastojao je da se na otočkim župama održavaju barem jedan put mjesečno sv. Mise. Brinuo se za svećenički podmladak i pozivao vjernike da se mole za svećenička zvanja.

Bio je čvrsto protiv „Staleškog udruženja katoličkih svećenika“.

Kad je 1949. godine dr. Svetozar Ritig iz Komisije za vjerske poslove iz Zagreba došao u Split da oduševi svećenike za „Udruženje“ svećenik Ćiril Banić se jasno suprostavio toj zamisli, tako da je i zbog toga poslije bio na meti komunističkim vlastima.

Progoni od strane vlasti

Svećenicima su komunističke vlasti nametale velike poreze za koje su znali da ih oni neće moći plaćati.

Tada su im plijenili imovinu, pa i ono malo što su imali nakon Drugoga svjetskog rata. Kada su mons. Ćirilu Baniću došli zaplijeniti imovinu on im je rekao:

Sve uzmite, samo mi ostavite jednu stolicu i stol da mogu štogod zapisati.

Jednom su ga nasilno „trojica narodnih osloboditelja“ izbacila s redovne otočke brodske linije tako da nije mogao vjernicima održati sv. Misu za Božić. Pošto mu je onemogućen povratak brodskom linijom osam žena ga je u barci na vesla vratilo na obalu.

Vožnja je trajala sat i pol, a oni su za to vrijeme zajedno molili krunicu za obraćenje progonitelja.

Biskup Ćiril Banić više je puta bio fizički napadan u Splitu i Šibeniku.

Protjeravan iz Splita od Talijana i kasnije od komunista, iz Šibenika 1953. i iz rodnoga Doca Donjega, gdje se oporavljao od bolesti, od komunista. U više navrata je onemogućavan u izvršavanju svojih dužnosti. Ipak je uspio 1955. godine organizirati veliko slavlje 400. obljetnice posvete katedrale sv. Jakova u Šibeniku.

Pogreb biskupa Ćirila Banića / Foto: Matija Maša Vekić

Smrt

Sve je izdržao, samo mu je zdravlje stradalo. Nakon jednog napada u Šibeniku preživio je infarkt srca, a 1961. moždani udar nakon kojeg je preminuo 3. veljače 1961. godine.

Pokopan je 7. veljače iste godine u Šibeniku.

Ispratilo ga je sedam biskupa, mnoštvo svećenika i redovnika te još više vjernika laika.

„Zbog Udbinih postupaka biskup Banić gotovo je svakodnevno proživljavao duševne stresove, ali nije pokleknuo pred komunističkom silom i nepravdom… Bio je jedan od najuglednijih svećenika Splitske biskupije. A kruna svega jest njegovo desetogodišnje upravljanje Šibenskom biskupijom u nemogućim uvjetima.

Tih deset godina bilo je razdoblje njegovog trajnog mučeništva, koje je u onim teškim vremenima hrabro podnosio i posvjedočio svoju ljubav prema Crkvi i hrvatskom narodu…“(Mile Vidović: Mons. Ćiril Banić biskup šibenski 1951.-1961. u raljama Udbe, CuS i MH Metković, Split-Metković, 2016.).

Pogreb biskupa Ćirila Banića / Foto: Matija Maša Vekić

Nasljednici

Poljice su davale i još daju mnogo dobrih svećenika.

Biskup Ćiril Banić potekao je iz jedne od Poljičkih obitelji iz koje su neprekidno tijekom 300 godina nicala duhovna zvanja. Rođeni brat mu je bio svećenik, koji je umro 1932.godine, a školovao se iz Zaklade njihovog pok. strica svećenika.

Iz obitelji Banić danas su živa dvojica svećenika: mons. Pavao Banić, dugogodišnji katedralni župnik u Makarskoj, sada kao umirovljenik koji je na usluzi u Gospinom svetištu u Vepricu kod Makarske te don Jakoslav Banić, misionar u Africi.

Iz Poljica su i dva naša živuća biskupa: mons. Mate Uzinić, nadbiskup riječki i mons. Jure Bogdan, vojni ordinarij u RH., a rado spominjemo i Poljičko podrijetlo obitelji našega sv. Leopolda Bogdana Mandića, koja je iz Poljica preselila u Herceg Novi.