Na svetkovinu apostolskih prvaka, sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić zaredio je u đakovačkoj prvostolnici četvoricu novih svećenika, među njima i Antonija Pekića iz Seoca, filijale novokapelačke župe Blažene Djevice Marije koji je nakon studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu đakonski praktikum obavio u Župi Gospe brze pomoći u Slavonskom Brodu.
U petak, 7. srpnja, u Batrini, filijali novokapelačke župe, slavljena je misa priprave za nedjeljnu mladu misu vlč Antonija. Asistirali su bogoslovi đakovačkog sjemeništa, a uz predvoditelja misnog slavlja prof. Ivana Benakovića iz Županje i domaćeg župnika, prečasnog Gorana Mitrovića, dekana Novokapelačkog dekanata, nazočila su još dvojica mladomisnika: Domagoj Brkić iz Nijemaca i Josip Brnjić iz Slavonskog Broda (Budainka), zatim župni vikar u Donjem Miholjcu, Stjepan Krešo te vlč. Antun Japundžić, profesor na katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu.
U nedjelju, 9. srpnja, pod svojim mladomisničkim geslom „Pobjedniku ću dati jesti od stabla života“, vlč Antonio Pekić proslavio je mladu misu i to kraj kapele sv Antuna Padovanskog u Batrini. U koncelebraciji su bili prof dr Ivica Raguž, v.d. dekana KBF-a u Đakovu koji je bio i propovjednik na mladoj misi, zatim prečasni Nikola Jušić, kanonik Požeškog stolnog kaptola sv. Petra, koji je, kao nekadašnji novokapelački župnik krstio Antonija Pekića, zatim aktualni novokapelački župnik i dekan Novokapelačkog dekanata, prečasni Goran Mitrović, zatim prečasni Mato Gašparović, ekonom bogoslovije u Đakovu te ovogodišnji mladomisnici.
U nadahnutoj propovijedi, prof. dr. Raguž, među ostalim je naglasio kako je Isus Krist stablo života. “Gospodin je došao na stablo života, a to je križ, da bi nama po tom križu omogućio da jednog dana u vječnosti zaista blagujemo sa stabla života, a to je zajedništvo s njim. Kako mi kršćani možemo biti pobjednici po nečemu što svijet prezire, a to je križ? Kako se naš Spasitelj, Isus Krist, objavljuje na križu? Kao onaj koji prezire, kojemu uopće nije važno vidljivo: oholost, neposlušnost, uživanje. Isus Krist na križu, patnik, pokazuje nam da je njemu na prvom mjestu nevidljivo spram vidljivoga: poniznost, poslušnost Bogu i patnja spram užitaka. Bog pobjeđuje i jest pobjednik tako što se čini da je gubitnik, poražen. I mi, braćo i sestre, možemo biti pobjednici, osobito mi
svećenici, na ovaj neobičan način: da visimo na križu, da pokažemo svojim riječima, a nada sve svojim djelima da nam je ovo vidljivo – posve sporedno, da viseći na križu kazujemo da ne želimo biti oholi ni neposlušni, da nam nije na pameti uživanje ovoga svijeta. Dokle god je svećenik na križu, dokle god razapinje ovaj svijet i samoga sebe, pobjeđuje i dobiva vjernike”.
“Dragi velečasni Antonio, želimo li mi osvajati svijet bez križa, vidljivim, izvanjskim dokazivanjem (moć, uživanje, vlast ovoga svijeta,) bit ćemo uvijek gubitnici. Samo ako visimo na križu, bit ćemo pobjednici i tada ćemo moći osvajati duše svojih vjernika”, među ostalim je kazao Raguž.
Nakon pjevane Molitve vjernika “Bože, daj mir, jedinstvo”, slijedio je prinos darova. Časoslov, hostiju, kalež, kruh, vino, zemlju i žito prinijeli su članovi kulturno-umjetničkih društava novokapelačkog kraja u narodnim nošnjama.
Na kraju misnog slavlja, mladomisnik Pekić zahvalio je svima koji su ga molitvom i žrtvom pratili do oltara: majci i sestri (otac je preminuo 2012.g.), poglavarima u Đakovu, vjernicima novokapelačke župe, zatim svojem nebeskom zaštitniku, sv. Antunu Padovanskom, čiji moćni zagovor uvijek osjeća u životu, pa je uz zvonik batrinske kapele posvećene svetcu cijelog svijeta i slavio svoju mladu misu.
Posebnu zahvalnost duguje, kazao je, pokojnom župniku Stjepanu Bakariću koji je kod iste kapele sv. Antuna slavio mladu misu 1975.g. Posljednje godine zemaljskog života on je Pekiću bio snažna duhovna potpora i uzor svećeničkog života. Obojicu je vezala, istaknuo je mladomisnik, velika pobožnost Gospi s Gospinog polja, malog prošteništa u prirodi, sjeverno od Bilog Briga u današnjoj župi Vrbova. U tom dragom mjestu koje spaja nebo i zemlju, marijanska pobožnost prisutna je oko 770 godina. Pekić tu uvijek rado navraća i moli, baš kao što je to činio i pokojni Bakarić.
Mnoštvo okupljenih vjernika novokapelačke i susjednih župa otpjevalo je zatim “Tebe Boga hvalimo!” Ceremonijar na mladoj misi bio je Matej Špiranec, bogoslov Varaždinske biskupije iz
Kloštra Podravskog, a svečano mladomisničko slavlje uveličao je združeni zbor novokapelačke župe i slavonsko-brodske župe Gospe brze pomoći. Poslije mise, Pekić i ostali mladomisnici podijelili su vjernicima zajednički, a zatim i pojedinačni mladomisnički blagoslov.
Program je nastavljen u novokapelačkom Hrvatskom domu, uz slavonski ručak, gdje su mladomisnika pozdravili svećenici te predstavnici županijske i općinske vlasti. U večernjim satima, mladomisnik Pekić slavio je i misu na Gospinom polju, a pjevali su članovi HPD “Graničar“ iz Nove Gradiške.