HKR-ova urednica emisije “S pravom o pravu” Marta Šimrak Lukavski se nakon završenoga Pravnog fakulteta u Zagrebu 2002. zaposlila kao odvjetnička vježbenica u Odvjetničkom uredu Rubeša Bilobrk u Zagrebu, a 2006. godine upisana je u imenik odvjetnika pri Hrvatskoj odvjetničkoj komori. Šimrak Lukavski 2012. godine osnovala je Zajednički odvjetnički ured Marta Šimrak Lukavski i Sanja Turković u Zagrebu, u kojem i danas radi. Njihovo područje prakse je građansko pravo, obiteljsko pravo, radno pravo i trgovačko pravo.

Uređujete emisiju “S pravom o pravu” na HKR-u. Kako je došlo do realizacije te emisije?

Nakon jednog od razgovora s glavnim urednikom Hrvatske katoličke mreže dr. sc. Sinišom Kovačićem došlo je do ostvarenja emisije „S pravom o pravu“. Naime, često mi se događa u svakodnevnom životu i izvan posla, da me u nekom neformalnom razgovoru prijatelji i poznanici pitaju neka pravna pitanja o nekim pravnim pojmovima koji su im nejasni ili pitanja koja su vezana uz sudske ili upravne postupke. Nama su odvjetnicima neke stvari pred sudom uobičajene, pa na njih više i ne obraćamo pažnju. Ali našim stranaka ili primjerice svjedocima u postupcima to je tek prvi susret sa sudom i imaju bezbroj pitanja. Često su uznemireni upravo radi ne znanja o tome što ih očekuje na sudu. Istu povratnu informaciju dobila sam i od kolega sudaca. Stoga smo došli do zaključka da bi jedan informativni format emisije u kojem pojašnjavamo neke pravne pojmove i tijek procesa ili postupanja pred sudom i upravnim tijelima bio slušateljima interesantan, ali i koristan. Za sada se emisija pokazala i korisna i zanimljiva.

Koji su dojmovi slušatelja na emisiju?

Kroz protekli period dobila sam dosta povratnih reakcija slušatelja. Sve su do sada bile pozitivne. Slušatelji mi se javljaju uglavnom putem e-maila s pitanjima ili zamolbom da u idućoj emisiji obradim baš tu temu koja ih interesira. Štoviše, i kolege me ponekad zamole da slušatelje informiram o stupanju na snagu nekog novog propisa ili da pojasnim koje su pravne posljedice nekih postupanja. Tako da su dojmovi pozitivni, a tema ima pregršt.

U fokusu ovih dana su izmjene Kaznenog zakona, koje predviđaju uvođenje femicida kao samostalnog kaznenog djela pod nazivom „teško ubojstvo ženske osobe“. Zašto je važno uvođenje ovog pojma „femicid“?

Moje mišljenje vezano za važnost uvođenja femicida vezano je za strožu penalizaciju zločina iz mržnje nad osobama ženskog spola motiviran spolom žrtve. Naime, često se u praksi događa da se kod donošenja odluka o kažnjavanju nasilnika, počinitelja kaznenog djela pronalaze bojne olakotne okolnosti koje potom utječu na visinu i težinu odmjerene kazne. Kazne bi trebale biti veće i obuhvaćati liječenje počinitelja, kako bi se na istog utjecalo prije nego isti odsluži kaznu i izađe na slobodu.

Što taj pojam označuje?

Femicid se definira kao zločin iz mržnje nad osobama ženskog spola motiviran spolom žrtve. U odnosu na druga ubojstva ovdje govorimo o najekstremnijem obliku rodno uvjetovanog nasilja koji žena doživljava samo zato što je žena.

Prema Vašem mišljenju, koliko će femicid kao zasebno kazneno djelo pridonijeti rješavanju nasilja nad ženama?

Potrebno je raditi na prevenciji nasilja, ali i edukaciji svih sudionika u postupku zaštite nasilja nad ženama te jasnom protokolu postupanja u svim segmentima već od prve prijave nasilja u bilo kojem obliku.

Smatram da će se uvođenjem femicida kao zasebnog kaznenog djela pridonijeti rješavanju nasilja nad ženama. Međutim, to je samo jedan od koraka ka rješavanju problema nasilja nad ženama kojem, nažalost, svjedočimo vrlo često i potrebno ga je registrirati i procesuirati puno ranije kako do kaznenog djela ne bi niti došlo. Smatram da je općenito važno da se sveobuhvatnije krene pristupiti rješavanju nasilja nad ženama već kod prve prijave takvog nasilja. Nasilje nad ženama nikako ne smije ostati samo na deklaratornoj zaštiti žena, već žrtve treba stvarno zaštiti, spriječiti novo nasilje ili nastavak nasilja, adekvatno penalizirati počinitelja i pružiti zaštitu i podršku žrtvi nasilja. Također, potrebno je raditi na prevenciji nasilja, ali i edukaciji svih sudionika u postupku zaštite nasilja nad ženama te jasnom protokolu postupanja u svim segmentima već od prve prijave nasilja u bilo kojem obliku.

Kritičari uvođenja femicida smatraju kako se time diskriminiraju muškarci. Kako Vi na to gledate?

Nitko ne dvoji da i muškarci mogu biti žrtve obiteljskog nasilja ili žrtve počinjenja kaznenog djela ubojstva. Međutim, statistika govori u prilog uvođenja femicida. Statistički su muškarci skloniji uporabi fizičkog nasilja, stoga su žene češće žrtve nasilnog ponašanja.

Radite kao odvjetnica u Zagrebu, jeste li se susreli sa slučajevima obiteljskog nasilja u kojima je žena bila žrtva ili ste primjerice upoznati s nekim slučajevima?

Obiteljsko nasilje uglavnom započne blažim oblicima psihološkog nasilja, koje žrtva na početku niti ne prepoznaje kao nasilje. Žrtva se kroz vrijeme prilagođava nasilniku, a nasilnik povećava svoje „moći“ nad žrtvom.

Da, mogu reći da se vrlo često susrećem sa slučajevima obiteljskog nasilja u kojima je žrtva bila najčešće žena. Međutim, moramo reći da su žrtve obiteljskog nasilja u nekim slučajevima i muškarci, a na žalost i djeca. Svaki me puta iznova zgrozi činjenica kada mi žrtva obiteljskog nasilja kaže da ju je partner „samo ponižavao i vrijeđao“, pa ga neće prijaviti. Obiteljsko nasilje uglavnom započne blažim oblicima psihološkog nasilja, koje žrtva na početku niti ne prepoznaje kao nasilje. Žrtva se kroz vrijeme prilagođava nasilniku, a nasilnik povećava svoje „moći“ nad žrtvom. Najčešće su kod obiteljskog nasilja prisutna i djeca, koju počinitelj obiteljskog nasilja često koristi kao sredstvo manipulacije. Zbog zajedničke djece i posljedičnog kontakta počinitelja obiteljskog nasilja i žrtve, nezavršenih sudskih postupaka, koji ponekad predugo traju, a ponekad ih počinitelji obiteljskog nasilja i zloupotrebljavaju, nasilnik i dalje nastavlja negativno utjecati na žrtvu. Obiteljsko nasilje ne rezultira samo prekršajnim ili kaznenim postupkom, već i brakorazvodnom parnicom i parnicom o podjeli bračne stečevine, pa u odnosu na žrtvu, osim straha, psihičkih i fizičkih posljedica proizvodi razne druge učinke kao što je ekonomska i financijska nesigurnost.

Kako žene koje su žrtve nasilja uspiju preživjeti tako nešto?

Žrtva nasilja je obično zarobljena u nasilnom odnosu. Tako da prvo treba pronaći unutarnju snagu i hrabrost zaustaviti i prijaviti počinitelja obiteljskog nasilja. Cijeli taj proces je vrlo težak i mukotrpan, nažalost i sustav je spor, a ponekad i neučinkovit, pa učestalo ponavljanje nasilničkog ponašanja rezultira težim oblicima nasilja i rodno uvjetovanim ubojstvom. Nema univerzalne upute kako preživjeti tako nešto. Svaki je slučaj drugačiji i svatko se nosi na svoj način s time. Važno je saslušati ženu koja govori o obiteljskom nasilju i pomoći joj odmah.

I sami ste žena, kako je to utjecalo na Vašu karijeru kao odvjetnice? Jeste li bili suočeni s diskriminacijom?

Društvo općenito podupire rodnu ravnopravnost kao temeljnu vrijednost ustavnog poretka, ali ta ravnopravnost u samoj praksi u društvu često izostaje. Po završetku fakulteta opredijelila sam se za odvjetništvo i radila sam u odvjetničkim uredima u kojima je bilo i kolega i kolegica. Ne mogu reći da sam osobno osjetila diskriminaciju u pogledu primanja, napredovanja ili slično. No, nama ženama je općenito teže uskladiti poslovni i obiteljski život. Kolegama je nekako lakše upravljati slobodnim vremenom, pa i ostati nakon radnog vremena s nekim klijentom, dok mi žene jurimo obvezama kod kuće, osobito ako nas kod kuće čekaju djeca. U tom smislu moja karijera je također bila uvjetovana obiteljskim prilikama.

Emisije “S pravom o pravu” dostupne su i u pisanom obliku OVDJE.