Petrova ulica 3 u Zagrebu sjedište je Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu, za kojega znaju i mnogi Zagrepčani, ali i gosti Zagreba. O njihovoj plemenitoj djelatnosti, točnije pomaganju u činjenju dobra, za HKM govori ravnateljica Zavoda dr. Irena Jukić, specijalistica transfuziologije, ali i jedna od prvih gošći u programu HKR-a, još u ljeto 1997. godine. Prošlogodišnji razgovor donosimo uz današnji Svjetski dan darivatelja krvi.
Dr. Jukić, poznato je vrlo kratko, ali pamtljivo geslo “Idemo svi u Petrovu 3!” Ali zašto bi ljudi trebali doći u Petrovu?
Zato što brojni bolesnici ne bi bili izliječeni, a neki ne bi preživjeli stanje u kojem se u tom trenutku nalaze. Taj slogan je prije više od 30 godina izgovorio jedan naš darivatelj, koji čak nije darivao krv ovdje, nego u Konjščini, i to u trenutku u kojem smo razmišljali koje bi geslo bilo zgodno za naše akcije. On je to izgovorio tako kako ste Vi rekli, “Idite svi u Petrovu 3!”, a kako smo mi u Petrovoj, onda pozivamo: “Dođite k nama, dođite svi u Petrovu 3!”
Neki kažu da je to najpamtljiviji slogan koji se u gradu Zagrebu pojavio u posljednjih tridesetak godina. Ali on je postao i sinonim ili asocijacija za darivanje krvi koja na bilo kojoj lokaciji u Hrvatskoj organiziraju gradska društva Crvenoga križa. Tako se ljudi podsjete da se i sami uključe i daruju ono što je nezamjenjivo. Vraćam se na vaše pitanje – zašto taj slogan? Pa zato što je krv nezamjenjivi lijek kojeg darivatelji daruju bolesnicima, svojim sugrađanima, nepoznatim ljudima.
Tko sve može dati krv i koliko se krvi daje u jednom davanju?
Krv mogu darivati zdravi i mladi ljudi između 18 i 65 godina života, ukoliko to žele i ako se dobro osjećaju. Kada dođu na darivanje, naši liječnici i tehničari rade selekciju u smislu da odgađamo one koji imaju nekakve bolesti, koji su pod nekakvom terapijom i, prvenstveno, ljude koji bi darivanje krvi dovelo u situaciju da se naruši njihovo zdravlje. Zbog određenih stanja, neke čak i trajno odbijamo.
Svi koji žele dati krv, moraju imati više od 55 kg tjelesne težine i biti odmorni. Kad prođu tu selekciju, darivatelji moraju zadovoljiti i druge, točno određene kriterije. Tek potom se u jednom ugodnom, poluležećem položaju za desetak minuta daruje 450 ml pune krvi.
Da je to imalo opasno za zdravlje darivatelja, vjerujte mi da mi medicinari ne bismo to radili. S druge strane, ne bismo ni mi svi bili darivatelji krvi. Dakle, to je za zdravog čovjeka neškodljivo, jer ta količina “gubitka” krvi, zapravo najljepšeg dara koji čovjek može darovati, nikako ne narušava zdravlje zdravog pojedinca.
U jednom darivanju daruje se 450 ml pune krvi
U količini koju pri jednom darivanju darivatelj daruje u vrećicu, u kojoj se točno sve važe i mjeri, nalaze se krvna plazma i krvne stanice. Sama plazma, koja u sebi sadrže proteine, vodu, protutijela i puno drugih elemenata, oporavlja se vrlo brzo, unutar 24 sata. Trombociti, odnosno krvne pločice koje služe za pomoć kod, najslikovitije rečeno, zacjeljivanja rana, kada lijepe pukotine u kapilarama, oporave se za otprilike tjedan dana.
Međutim, eritrociti, one crvene krvne stanice koje su nam bitne da bi prenijele kisik do baš svake krajnje točke u našem organizmu, do tkiva i organa, one se potpuno oporavljaju unutar osam tjedana. To je razlog zašto je bitan taj razmak između pojedinih darivanja (muškarci krv mogu dati svaka tri mjeseca, žene svaka četiri, op. a.), da budemo sigurni da se taj organ obnavlja. Ponavljam, čovjek koji daruje krv mora biti zdrav i njegova koštana srž brzo i lako će isproducirati nove, obnovljene stanice koje će biti u cirkulaciji i služiti onome čemu inače služe.
Dr. Jukić, odakle se sve pribavlja krv i kome se sva prikupljena krv proslijeđuje?
Svakoga dana tijekom cijele godine su organizirane akcije na takozvanim “terenima”. To su sve lokacije koje su izvan transfuzijske ustanove. Naš Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu pokriva sva mjesta u sjeverozapadnoj i središnjoj Hrvatskoj i svakoga dana imamo najmanje tri, a koji put i pet, ekipa koje obilaze mjesta od Hrvatskoga Zagorja do Požege, ali i grad Zagreb. Nama je teren svaki izlazak iz same Petrove 3. Na mjestu akcije pripreme se radna mjesta koja imitiraju isti proces koji se događa i ovdje.
Za sve se uvijek radi plan i planiranje je jako bitno da bi se moglo upravljati zalihama. Naše planiranje za iduću godinu radimo već u listopadu. Zavod svim bolnicama šalje upite o planiranim okvirnim potrebama u nadolazećoj godini. One, pak, prema iskustvu u tekućoj godini ispunjavaju te tablice za svaki krvni pripravak, odnosno za koncentrat eritrocita, trombocita, plazmu i onda taj preliminarni plan potreba, zajedno s Hrvatskim Crvenim križem, pretvaramo u preliminarni plan akcija uzimanja krvi.
Načelno je bitno da se svakoga dana u cijeloj Hrvatskoj planirano prikuplja između 700 i 800 doza krvi, a između 350 do 450 doza redovito prikuplja Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu.
Krv ima rok trajanja
Prikupljena krv ide svim bolnicama koje imaju transfuzijsku službu, a to su sve veće bolnice, klinički bolnički centri i županijske bolnice. To su bolnice koje imaju kirurgiju, ginekologiju ili internu medicinu, koji su “potrošači krvi”, tj. u kojima se liječe ljudi kojima i trebaju krvni pripravci. Kada iz te darovane krvi proizvedemo krvne pripravke, onda na dnevnoj ili tjednoj bazi, ovisno o dogovoru, bolnicama isporučujemo da u svojim zalihama u hladnjacima, unutar bolnice, imaju određenu – ne preveliku – količinu svih krvnih pripravaka.
Kada govorimo o trombocitima, koji mogu učinkovito djelovati samo unutar pet dana, njih naručuju na dnevnoj bazi za točno određenog bolesnika. Bolesna stanja koja za indikaciju imaju transfuzijsko liječenje, osim nekakvih nezgoda za koje koji put i trebaju velike količine krvi, ukoliko dolazi do oštećenja neke veće krvne žile i gdje najprije moramo “natočiti” čovjeka da bismo ga uopće mogli operirati i sanirati povredu, imamo i veliki broj dijagnoza kod kojih ljudi moraju primati točno određene krvne pripravke. Tako se za anemiju daje koncentrat eritrocita, bez obzira na uzrok. Zato se prate i krvne slike bolesnika da bi, sukladno tim nalazima, netko bio transplantiran.
Ono na što smo posebno ponosni u Hrvatskoj, to je transplantacijska medicina koja je nezamisliva bez dobro organizirane transfuzijske službe.
Iako svi naši kirurzi i cijeli timovi koji rade u transplantacijskoj medicini zaista izvrsno rade s puno manjom potrošnjom krvnih pripravaka, uvijek se priprema, poglavito za transplantaciju srca ili jetre, određeni broj krvnih pripravaka točno identične krvne grupe. Oni moraju biti pripremljeni prije nego što se uopće kreće u takav zahvat.
Što su to krvne grupe?
Krvne grupe zapravo su nasljedne osobine i mi ih nasljeđujemo od roditelja. Kada govorimo o transfuzijskom liječenju, pravila struke su da čovjek koji treba transfuzijski pripravak dobiva upravo identičnu krvnu grupu. To je idealno. Kada govorimo o situacijama u kojima su smanjene pričuve neke krvne grupe, onda se – ali govorimo samo teoretski – može nekome tko je Rh negativan dati pozitivan krvni pripravak. To se, naravno, treba izbjegavati u najvećoj mogućoj mjeri, a nikada se ne smije davati djeci, mladim ljudima i ženama u generativnoj dobi jer se može na kraju poprilično iskomplicirati život i danas-sutra imati jako nezgodne posljedice.
Kada govorimo o krvnim grupama kao nasljednim osobinama, moramo reći da se i transfuzijska medicina razvojem tehnologija značajno razvila i, tako da sada govorimo o sustavima krvnih grupa. Na našim eritrocitima već sada postoji više od 600 detektiranih antigena koje određuju našu krvnu grupu. Oni su pak klasificirani u nešto više od 30 sustava krvnih grupa. Kada u javnosti najčešće čujete A, B ili AB grupa, to je samo jedan sustav krvnih grupa, i to A-B-NULL. Rh faktor je drugi sustav koji se dijeli na pozitivne i negativne. To su dva osnovna sustava. Zašto se o njima najviše priča? Zato što će upravo kod pogrešne transfuzije doći do tzv. intravaskularne hemolize, odnosno vrlo neželjene posljedice koja ponekad može imati i smrtni ishod.
Trudnice su posebno zaštićene
Ljudi koji se dobro osjećaju i koji su zdravi, a nisu darivatelji, ne moraju znati krvnu grupu. Odnosno, to će ih kolege kliničari zatražiti kada ih spremaju za neki operativni zahvat, tj. kada se očekuje da bi im moglo trebati transfuzijsko liječenje. Tada obavezno moraju znati jesu li krvna grupa A, B, AB ili O i koji su Rh faktor, pozitivan ili negativan.
Moram naglasiti da je Hrvatska napravila zaista velik iskorak u zaštiti trudnica. Jako je važno da se tijekom trudnoće određuje krvna grupa i rade takozvani “testovi senzibilizacije”, jer čedo koje majka nosi genetski materijal i krvnu grupu nasljeđuje i od majke i od oca. To je jako važno, upravo da ne bi došlo do inkompatibilnosti i da bismo mogli zaštititi majku za iduću trudnoću, a i da bismo spriječili hemolitičku bolest novorođenčeta.
Zaključno, krvnu grupu ne morate znati, jer to što je vi “znate”, može biti i da ste je krivo zapamtili i nitko vam neće vjerovati, čak i ako slučajno sa sobom imate knjižicu darivatelja. Nitko vas neće transfundirati po tom papiru, nego će se u hitnom slučaju uvijek napraviti orijentacijski test. U najhitnijoj situaciji postoji ta 0 negativna kao spas, ali to se događa zaista, zaista rijetko.
Ljeto je i česte su nestašice krvi. Kakva je situacija ove godine?
Ove je godine sve drugačije utoliko što nam je pojava epidemije u ožujku i travnju zatvorila akcije u srednjim školama i na fakultetima, te naše krasne izvore koji nisu bitni samo zbog trenutka u kojem trebamo te doze, nego su važni zbog toga što se mladi ljudi u situacijama zajedničkog prostora i društva lakše odlučuju na darivanje krvi. U jednom trenutku, kako su svi elektivni zahvati u bolnicama bili prolongirani i kako se dosta toga u bolnicama s pravom smanjilo, tako su se smanjile i potrebe za krvnim pripravcima. S jedne strane, nije bilo dovoljno velikog ulaza, ali i potrebe bolnica su se značajno smanjile. Kada u jednom danu trebate 400 doza koncentrata eritrocita, a dva dana kasnije trebate samo 100, morate dobro i mudro upravljati tim zalihama.
Ono što se prvi put inverzno dogodilo da je gotovo identičan broj koncentrata eritrocita i trombocita trebao u istom danu, a najčešće je to odnos 4:1. Zašto? Zato su tijekom svih tih mjeseci postojali ljudi koji su trebali svoje krvne pripravke, jer su bili ili pod kemoterapijom ili su imali svoje bolesti, neovisne o koroni.
Kako su bolnice zaista počele raditi u širem opsegu, dogodilo nam se u jednom danu da je, nakon što je potražnja bila 100 doza, drugoga dana bila 570! To su jako velike razlike, međutim, cijelo to vrijeme smo, zahvaljujući najboljim ljudima koji hodaju hrvatskim ulicama, mogli i zaista uspjeli isporučiti.
Pozivali smo ljude pojedinih krvnih grupa i ovo je opet prigoda zahvaliti svima koji su, uz sve što su proživljavali i sami, bili spremni pomoći ljudima koji su trebali krvne pripravke. Nemojmo zaboraviti da je velik broj naših redovitih darivatelja bio u samoizolaciji. Moram sada reći da smo, opet zahvaljujući tim ljudima, uspjeli prebroditi određeni manjak. Jednako tako su sada potrebe zapravo prilično velike. I uspijevamo, iako ne mogu reći da je stanje idealno, ali nitko nikada u Hrvatskoj nije izgubio život zato što nije bilo njegove krvi. Mi se pomažemo međusobno i taj krvotok solidarnosti u Hrvatskoj zapravo dosta dobro funkcionira i dosta ponosno teče.
Dobro planiranje je ključ uspjeha transfuzijske medicine
Mi uvijek gledamo naprijed i ono čega se bojimo, a tako ispadamo možda malo neobični Hrvati koji ne vole kad je nekakav neradni dan usred tjedna. Najsretniji smo kad je, kao ove godine, primjerice Velika Gospa u subotu jer čim je usred tjedna, odmah nas je “strah” hoćemo li imati dovoljno dva dana prije i dva dana poslije. Moramo unaprijed razmišljati hoćemo li imati dovoljno pripravaka. Ma hoćemo, jer se uvijek sjetim naših dobrih ljudi.
Recimo, ovoga tjedna su akcije u Velikoj Gorici, Bjelovaru i Samoboru i već sada zahvaljujem svima koji su preuzeli na sebe organizaciju tih akcija. To su kolege koji rade u gradskim društvima Crvenoga križa, ali zahvaljujem i svim našim dragim ljudima koji uredno, redovito, dolaze u Petrovu 3 dati krv, i po visokim temperaturama i po olujnim nevremenima. Dobrota je stvarno nenadmašna, to je nešto što čovjeku u sebi ima ili nema, tako da se nadam da ćemo prebroditi i ovu situaciju.
Prometne nesreće su tragedija, ali i šansa
Ono što nikad ne možemo planirati su događanja oko prometnih nesreća, kada nemamo samo nastradale koje moramo i transfuzijski tretirati nego, nažalost, zbog razmjera samih nezgoda, koji put neki i umiru. Nakon toga slijede transplantacije koje, hvala Bogu, opet nekome daju šansu za život. Ali to opet treba pratiti i krvnim pripravcima, tako da nikada ne možemo reći, ne samo Hrvati i ne samo u Hrvatskoj, nego u cijelom svijetu, da smo osigurani.
Ljeta i godišnji odmori su uvijek dodatni izazov. Mi nemamo kolektivni godišnji, jer krvni pripravak ima svoj vijek trajanja. Spomenula sam trombocite koje morate transfundirati unutar pet dana. Šestoga dana više ne možete ništa s njima, ali morate ih uvijek imati dovoljno da biste pokrili sve bolesnike sa svim krvnim grupama. Tu nam jako puno pomažu ljudi koji daruju trombocite na staničnom separatoru.
Povezanost darivatelja i primatelja
Nacionalni dan darivatelja krvi 25. listopada je u spomen na dan kad je Željezara Sisak 1953. prvi put napravila akciju dobrovoljnog darivanja krvi, bez ikakve novčane naknade. A Svjetski dan 14. lipnja je zgodan datum jer je upravo prije samog ljeta pa to malo obilježimo i u medijima, da se ljudi sjete da ni tijekom ljeta, nažalost, bolest ne bira doba godine ili dan.
Na Nacionalni dan dodijeljujemo zahvalnicu svim laureatima i to ljudima koji su svoju nesebičnost i plemenitost iskazali u toj godini 25., 50., 75. ili stoti put. Ali to je zapravo samo simbolika, a više zahvala i mogućnost da se malo podružimo i da im zahvalimo.
Ali plakete i zahvalnice svake godine dobitnicima ne dodijeljuju niti političari niti ravnatelj, niti djelatnici Zavoda, nego uvijek primatelji. Mi smo to uveli prije puno godina i mislim da je ta simbolika zapravo najjača.
Zahvalnice dodjeljuju neki mali ili mlađi pacijenti, sve do nekih osoba poput gospođe koja je u svom liječenju primila čak 927 doza koncentrata trombocita, a danas je, hvala Bogu, zdrava i dobro je. To je, po mom mišljenju, najveća simbolika toga dana, da jedni drugima pruže ruku i da ljudi zaista vide da su nekoga spasili.
Kada pokušate definirati što znači darivanje krvi, to je nešto što ne škodi zdravom čovjeku, a što neusporedivo i neprocjenjivo puno može pomoći bolesniku, može ga oživjeti i vratiti mu vjeru u ljude. Znate, bez toga on može imati puno novaca i kojekakvih lijekova, ali ako nema žive stanice, ništa mu neće vrijediti. Mislim da nas je stvarno Bog usmjerio na to da u nevolji dobrota jednog čovjeka može pomoći nemoćnom i bolesnom čovjeku.
Poruka za kraj našim čitateljima i vašim darivateljima ili onima koji će to tek postati?
Svim našim darivateljima koji su se do sada uključili želimo zahvaliti kao posrednici između bolesnika i dobrog segmenta društva, najplemenitijih i najboljih ljudi među nama. Sve koji su u nekim depresivnim mislima, u nekom pesimizmu, pozivam: “Dođite tamo gdje ljudi daruju krv i jasno ćete vidjeti kako dobrota pobjeđuje i kako za pesimizam nema mjesta.” Pa ti ljudi daruju dio sebe, dio svoga zdravlja, dio svoga srca. To je prava transplantacija tekućeg organa nekome tko im ne može reći niti ‘hvala’ jer ne znaju kome su to darovali. Osjećaju se dobro jer je to najljepši i najplemenitiji čin koji čovjek može napraviti.
Dr. Ireni Jukić, ravnateljici Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu, zahvaljujemo i na ovom razgovoru i na poslu koji obavlja i ona i svi djelatnici Zavoda po cijeloj Hrvatskoj.
Hvala i vama na pozivu i na kraju podsjećam da je “darivanje krvi transfuzija ljubavi”. Tu je definiciju našoj djelatnosti dao pokojni kardinal Franjo Kuharić i na to smo posebno ponosni.
Poštovani čitatelji, odazivom na poziv “Dođite svi u Petrovu 3” najbolje ćete pokazati volju da potpuno neškodljivo i besplatno dio svoga zdravlja darujete drugima. Ako ste u mogućnosti, dođite u Petrovu 3 ili u ispostave Zavoda po cijeloj Hrvatskoj, na www.hztm.hr potražite mjesta organiziranih akcija darivanja krvi i pomozite da krvotok solidarnosti i dalje teče te da nikad ne prestane teći Hrvatskom.