Organizatori Hoda za život, obitelj i Hrvatsku naglasili su da im je jako drago da se ove godine Hod za život u Kninu održava upravo na Međunarodni dan roditelja. „Roditelji imaju ključnu ulogu kao staratelji i učitelji svoje djece pripremajući ih za sretan, produktivan i ispunjen život, zbog čega se ovaj dan proslavlja u čast jedne od najvažnijih i najodgovornijih životnih uloga“, podsjetili su.

Domagoj Jurković, glavni koordinator Hoda za život, obitelj i Hrvatsku u Kninu, istaknuo je kako su se na ovogodišnjem  drugom  po redu Hodu za život okupili jer je pravo na život – prvo od svih ljudskih prava. „Znamo da pobačaj nikad nije rješenje. Niti za majku. Niti za dijete. Niti za oca. Znanost je dokazala – život svakog od nas počeo je začećem. Ne postoji pravo na prekid života nedužnog ljudskog bića u majčinoj utrobi. Postoji pravo na život. Hod za život beskompromisno stoji na poziciji da je svaki ljudski život vrijednost sam po sebi. Neki znaju reći kako je svatko zamjenjiv… ali to nije točno. Svaki čovjek jedinstven je i nezamjenjiv! Želimo zakonom osigurati i zaštiti taj otkucaj srca koji se javlja već 18. dan od začeća. Tražimo zakonski okvir koji se temelji na znanosti, a ne na ideologiji i kulturi smrti! I znanost i hrvatsko društvo daleko su odmakli od socijalističkog zakona o pobačaju starog 46 godina!“, naglasio je prof. Jurković.

Kad me vidio, izvadio je dijete iz kolica i rekao: ‘Doktore, ovo je tvoje dijete. Ovo je najbolje što nam se moglo dogoditi. Hvala ti!’

O važnosti prava na priziv savjesti i iskustvu u pružanju potpore roditeljima govorio je dr. Ivan Zmijanović, ginekolog u šibenskoj bolnici.  „Imam privilegiju promatrati život koji raste u majčinoj utrobi, pratiti ga od prvih otkucaja srca, pa sve do porođaja. Dijete koje raste od jedne stanice, čiju polovicu tvore geni mame, a drugu geni tate. To je vrhunac stvaralaštva. Posebno je emotivan trenutak porođaja u rađaonici, a još je veće slavlje kad se rodi dijete koje je trebalo biti pobačeno.

Jednom prilikom u ambulantu su mi došli muž i žena. Žena je bila trudna četvrti put, imali su troje djece i nisu planirali četvrto. Odlučili su se za pobačaj. Nakon što su mi izložili svoj problem i svoje namjere, pitao sam ih zašto žele pobačaj. Odgovorili su: „Pa znate, četvrto dijete, morali bismo kupiti veći auto…“ „Imate li novca?“, upitao sam. „Imamo.“, potvrdili su. „Pa kupite veći auto.“, rekao sam te nakon kratke pauze muž i žena se pogledaju i muž odgovori: „Pa dobro vi kažete.“ Godinu dana kasnije, sreli smo se u gradu. Muž je gurao kolica. Kad me vidio, izvadio je dijete iz kolica i rekao: „Doktore, ovo je tvoje dijete. Ovo je najbolje što nam se moglo dogoditi. Hvala ti!“

Znamo da pobačaj nikad nije rješenje. Niti za majku. Niti za dijete. Niti za oca. Znanost je dokazala – život svakog od nas počeo je začećem. Ne postoji pravo na prekid života nedužnog ljudskog bića u majčinoj utrobi.

Dr. Zmijanović je posvjedočio: “Tako je malo bilo potrebno, jedan kratki razgovor, da se spasi dijete. I ne samo dijete, već i čitava obitelj. No nije uvijek tako. Velika je muka kroz koju prolazi žena koja razmišlja o pobačaju. Ono što joj tada najviše treba podrška je i zaštita muškarca. Nažalost, to često nema. Često ima upravo suprotno, muškarca koji ju nagovara na pobačaj. Sve češće smo svjedoci nasilja u obitelji, nasilja nad ženama od strane muškaraca. Uloga muškarca je da zaštiti život i dostojanstvo žene i život svog djeteta, a ne da ih uništi. Kad govorimo o pobačaju, rijetko, gotovo nikad se ne spominje muškarac, otac djeteta, uvijek se spominje samo žena, kao da je jedino žena kriva. Istina je da bi bilo znatno manje pobačaja kad bi muškarac ispravno postupio i stao u zaštitu žene i djeteta.“

Foto: Hod za život/ Knin

Dr. Zmijanović pojasnio je i  ulogu medicine u  spašavanje je života majke i djeteta. „Pobačajem se uništava život djeteta. Tako medicina u slučaju djeteta krši svoju osnovnu ulogu. Dijete koje raste u majčinoj utrobi osoba je i ima sva prava koja joj proizlaze iz te činjenice. Pravo na život temeljno je pravo svake osobe, pa i one nerođene. Najpozvaniji da štite to pravo upravo su roditelji. Kod pobačaja su oni ti koji bi trebali štititi život, a traže smrt za svoje dijete. Dobili su život, a traže smrt. A to ne mogu napraviti bez liječnika i medicinske sestre. Uloga medicine spašavanje je života i zbog toga je važno da postoji pravo na priziv savjesti. Priziv savjesti omogućuje liječnicima i medicinskim sestrama da ne sudjeluju kod pobačaja“, naglasio je dr. Zmijanović.

Svoje teško iskustvo pobačaja, kako bi pomogla drugim ženama, majkama, očevima… sa sudionicima Hoda za život podijelila je  Mladenka Mihanović, zdravstvena djelatnica, majka dvoje djece i baka sedmero unučadi. „Danas živimo kulturu smrti. Ubijaju nam nadu, smisao, vjeru. Živimo u vremenu hedonizma, kad se naglasak stavlja na kult tijela i užitka. To je, tvrde, najvažnije. A o praznoj nutrini, besmislu, depresiji, malo tko govori. Ambijent u kojem sam radila i živjela slavio je samo ekonomski uspjeh, „moderne“ stavove i krivu slobodu. Prema tadašnjoj, a i današnjoj modi, biti majka, supruga – bilo je nazadno, staromodno. A imati više djece – tumačili su da znači biti bez perspektive.

Foto: Hod za život/ Knin

Čovjek je najveća vrijednost svakog društva. Ali, kad radnica kaže da je trudna – uglavnom nailazi na izraze nezadovoljstva: „Baš sada?“, „Tko će te zamijeniti?“, „Kako ću organizirati posao“?. Malo koja zaposlena žena čuje rečenicu: „Čestitam! Baš mi je drago da nosite dijete!“ Bojala sam se okoline. Život našeg drugog djeteta nisam zaštitila. Duboku bol što nisam zagrlila, poljubila i što danas nemam uz sebe naše drugo dijete – osjećam i danas. Svaki dan. Da je tada barem bio netko tko bi me ohrabrio, tko bi mi rekao – nemoj pobaciti! Pa to je najvrjednije što možeš stvoriti kroz cijeli svoj život! Ima rješenja! Sve će biti dobro! Da mi je barem netko rekao da srce mog djeteta kuca od 18. dana, pokazao mi fotografije nerođenog djeteta i rekao: „Ne zaustavljaj otkucaje njegovog srca. Samo daj mu ljubav!“. Zato ja danas stojim ovdje pred vama. Da neka žena koja je danas u istoj situaciji kao ja tada, ne ponovi moju pogrešku. Da pruži zaštitu i ljubav svom sinu ili kćeri. Ima pravo znati da pobačaj ima preteške posljedice za majku koja prekine život svog djeteta. Žao mi je da nisam obogatila svoju obitelj djecom. Djeca su čuda Božja, ona su pravi izvori radosti, veselja i smisla našeg postojanja.“, rekla je Mihanović.

Na današnjem Hodu za život u Kninu također je istaknuto da Hod za život i obitelj stvarno čini razliku. Da hod za život i obitelj spašava nerođene. I donosi promjenu. I to povijesnu promjenu. Danas je održan i Hod za život u Zadru, a sljedeće se subote, 8.6. održava u Opuzenu, Sinju i Varaždinu.