Dvanaestu godinu zaredom velikogospojinska misa okupila je stradalničku i braniteljsku populaciju koju je uvodno pozdravio profesor na KBF-u u Đakovu vlč. Davor Vuković, predvodeći misu u zajedništvu sa preč. Alojzom Kovačekom, dekanom Osječkog istočnog dekanata, prvi put nakon što je 11 godina misu s braniteljima slavio vlč. dr. sc. Stanislav Šota, profesor KBF-a u Đakovu.

Blagdan Velike Gospe slavi pobjede

“Današnje podnevno slavlje na svetkovinu Velike Gospe na poseban način slavimo s nakanom za branitelje, obitelji branitelja i stradalnike Domovinskoga rata. I na poseban način ovu misu prikažimo i stavimo pred Gospodina i Gospu te sve naše poginule, nestale, od posljedica rata preminule branitelje, kao i sve žive koji nose rane i ožiljke, s nadom i molitvom u Gospodina većeg od naših rana i ožiljaka pa i od same smrti; u Gospodina koji je pobijedio smrt i pokazao da je uskrsnuće naša budućnost, a ne propast… Molimo Gospodina i Gospu i za mir i prestanak rata u Ukrajini, za sve koji pate od posljedica rata, za sve nastradale, poginule, zarobljene, izbjegle i prognane. Svoje nakane stavimo pred Gospodina”, rekao je u uvodu vlč. Vuković.

Misu za branitelje u Aljmašu na Veliku Gospu slave vlč. Davor Vuković i preč. Alojz Kovaček / Foto: Nevenka Špoljarić

U propovijedi je naglasio kako je “svetkovina Uznesenja BDM dušom i tijelom u nebesku slavu veliki blagdan jer slavimo pobjedu Boga, pobjedu dobra, pobjedu istine, pobjedu života; u Mariji prepoznajemo našu budućnost, budućnost vjernika, budućnost Crkve, unatoč svim zlima i protivštinama koji se događaju”. Razložio je dogmu o Marijinom uznesenju, u kojoj prepoznajemo, kako je rekao, ,sliku i početak konačne slave nas vjernika i Kristove’, ispovijedajući vjeru da je Marija prva koja je uz Boga, uz Isusa svoga Sina, proslavljena i uživa u Kraljevstvu Božjemu, u raju.

Budućnost nemaju otimači, agresori i nasilnici, već pravednici i branitelji

“Sjetimo se onoga, prvoga, koji je širom otvorio vrata nebeske slave – to je Isus, naš spasitelj, čijim je uskrsnućem otvoreno nebo, vrata života, vrata raja – on je prvi proslavljeni koji je kroz muku i smrt prošao u život, očitovao se kao pobjednik – Isus Krist, Sin Božji, Uskrsli i onaj koji je na nebo Uzašao – što slavimo na Uskrs i na Uzašašće, a na Veliku Gospu slavimo i prvog čovjeka, ženu koja je, nakon Isusa, baštinica neba. O tome nam izvrsno govori sveti Pavao u današnjem drugom čitanju iz poslanice Korinćanima…

Dakle, uskrsli Krist je pobjednik nad smrću – on je Bog koji pobjeđuje i koji je prvi oživljen na vječnu slavu, a onda nakon Krista i svi koji u njega vjeruju. Konačna budućnost nije zlo, smrt, grijeh, propast, nego će konačnu riječ i budućnost imati Bog i oni koji su Božji – vjeruju, trude se vjerovati, nadati se, ljubiti, ustraju do kraja, unatoč svom zlu i lažnom prividu sreće i blagostanja bez Boga, unatoč nevjeri i zlu i oko nas danas. Konačnu riječ imat će Bog i vječno spasenje!

Budućnost neće imati nepravedni i otimači, agresori i nasilnici, već pravednici i branitelji, oni koji su branili svoj dom i svoju obitelj, svoju domovinu i svoju baštinu – oni koji nisu tuđe otimali nego svoje pošteno branili.

Zato zahvaljujemo Bogu za sve naše branitelje, pokojne preporučujemo Bogu i Njegovom neizmjernom milosrđu i nadamo se da baštine radost vječnog života kod Gospodina.

Pozvani smo moliti i za žive i mrtve

Za sve žive koji su među nama, također, zahvaljujemo i molimo Boga da im da snage i jakosti da budu među nama svjedoci vjere, nade; da im Bog zacijeli rane i bude snaga i jakost, a da nama budu uzor predanja i darivanja sebe za svoj dom i svoju domovinu. Slavimo dakle pobjedu, proslavu prije svega Božju, a onda i Marijinu koja je vjerovala i svoj život u vjeri stavila u Božje ruke; Mariju kao ženu vjere povjerenja i pouzdanja u Boga”, rekao je propovjednik, promišljajući s vjernicima o Mariji – uzoru vjere, predanja i pouzdanja u Boga, koja svoj život stavlja u ruke Božje i zato je nagrađena, uznesena, proslavljena.

Vjernici na podnevnoj misi u Aljmašu / Foto: Nevenka Špoljarić

Potaknut evanđeoskim tekstom Ivanova viđenja, u kojemu Crkva prepoznaje BDM, vlč. Vuković je istaknuo kako, unatoč zlima i zlu simboliziranom u liku zmaja u viđenjima, na koncu pobjeđuje Bog, a spašavaju se oni koji su Božji. Zato je iznimno važno imati vjeru, biti Isusov vjernik, častiti Mariju – Isusovu i našu majku – motreći s radošću našu definitivnu budućnost i proslavu.

Stavimo Boga na prvo mjesto, poput Marije!

Zaključujući homiliju, propovjednik je naglasio kako poput Marije valja ustrajati u dobru, činiti dobro u obitelji i životnoj sredini, živjeti s čestito s predanjem i povjerenjem u Boga koji je veći od zla; unatoč svemu ne gubiti nadu, oslanjati se na Gospodina i svoje srce, poput Marije uzdići k Bogu.

“U ovom našem vremenu, kada se zlo i nevolje uzdižu sa svih strana: pandemija koronavirusa koja je iza nas, rat u Ukrajini, napetost između velikih svjetskih sila, inflacija, poskupljenja, sve veći klimatski poremećaji i sve očitije posljedice globalnog zatopljenja koje i mi svake godine sve izraženije osjećamo: potresi, poplave, tuče, pijavice, oluje… U svemu ovome kršćanin vjernik nije očajan, nije bez nade, jer je utemeljen u Bogu, jer u Bogu leži njegova snaga, pa što god se dogodilo – kako kaže psalam 23. “pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer ti si, Bože, sa mnom, tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni”.

Vjera je ključna

Pouzdanje u Boga, predanje Bogu, nada, poniznost – ne padaju s neba, rađaju se s vjerom, a hrane se molitvom, sakramentima, svetom misom, euharistijom, svetom ispovijedi. Zato ustrajmo, uzdignimo glave, ne dajmo se, ne dajmo se očaju, iluziji da je bolje biti ohol, bahat, da je bolje gaziti preko drugih! Da, možda i jest, ali na kratke staze, privremeno i kratkoročno, no što vrijedi čovjeku da čitav svijet stekne, a sebe pritom izgubi? Ne dajmo se zavesti iluzijama svijeta koji bez Boga ostvaruje sreću, užitak, napredak!

Stavimo Boga na prvo mjesto, poput Marije, i već sada ćemo zadobiti unutarnji mir koji jedino Bog daje, a k tomu i na kraju zemaljskog puta nebesku domovinu, nebo, vječnost, zajedno sa Gospodinom našim Isusom, zajedno s Marijom, zajedno sa svecima. To je naš cilj, naša domovina.

Ostanimo vjerni Bogu, molitvi, dobroti i istini jer to je put spasenja.

“Neka nam svima, osobito našim braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata, u tome pomogne i uvijek pomaže na našem zemaljskom putu moćni zagovor naše nebeske majke Marije, za koju vjerujemo da je proslavljena, da je po Duhu Svetom trajno s nama i da nas prati svojom pomoći i zagovorom na putu prema vječnoj domovini i vječnom spasenju”, poručio je vlč. Vuković.

S pjesmom vjere, ufanja i nade “Majko Božja Aljmaška” u obnovljeno svetište došli su brojni osječki hodočasnici koji su domovinu branili krunicom i životom, ratni vojni invalidi, bivši zatočenici srpskih logora i prognanici. Njihovi članovi obitelji, djeca poginulih i preminulih branitelja prispjeli su pješice, čuvajući zavjetnu tradiciju svete zahvale nebeskoj Majci i Bogu za sve što imamo i jesmo.

Iskustva hodočasnika

Hodočasnike koje smo susreti pitali smo s kojom su nakanom došli, što im znači pobožnost Blaženoj Djevici Mariji i kako doživljavaju ovo blagdansko svetkovanje u Aljmašu.

Mara Ivančić: “Došla sam u Aljmaš jer je Gospa ta koja zagovara da Bog bude moje utočište, da se uvijek uz Njega osjećam sigurnom – ona za mene moli tu milost. Kao i svake godine ovdje je puno hodočasnika željnih milosti, gužva je, ali neka dogodine bude još veća.”

Anica Horvat: “Od malena sam u Aljmašu, svake godine dolazim, osim onih ratnih godina, a Gospa mi je put do neba, put do Isusa, put sigurnosti, spasa, pa i kad sam bila nemarna i lijena ona je bila uz mene. U Aljmašu je puno ljudi, uvijek sam sretna kada je puno ljudi i neka
samo dođu Gospi našoj.”

Fanika Piližota: “Došla sam zahvaliti Gospi što zagovara za sve moje potrebe, prvo zahvaliti što mi je pomogla, a znam i da će mi pomoći. Gospa mi je sve i u boli, tuzi, ali i u radosti. Volim doći u Aljmaš, dođem često i prekrasno je to naše hodočasničko mjesto.”

Hodočasnice u Aljmaš / Foto: Martina Kuveždanini