Ljeto je i vrijeme je za odmor! Gdje pronaći kvalitetan odmor – i za tijelo i za dušu? “Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo”, govori nam Isus. Kako se odazvati tom njegovom pozivu i napunite se snagom Duha Svetoga? Savjete daje fra Jozo Zovko, duhovnik iz Franjevačkog samostana na otoku Badiji.

Kako se kvalitetno odmoriti?

Ljudi različito organiziraju odmor, istaknuo je fra Jozo Zovko, rekavši da je za kršćanina najbolji odmor onaj u kojem počiva na rukama Božje Riječi, a to su Kristove ruke.

“Dobar odmor podrazumijeva da uđemo u svoju dušu i srce. Ono je umorno, zasićeno kojekakvim ispranostima i otrovnim mislima te mislima koje dolaze u sukob s našim kršćanskim stavom. Vrijeme u kojem živimo nije zgodno, ali i u to nezgodno vrijeme valja nam ostati vjeran – ostati s Gospodinom i širiti Evanđelje”.

Bog čovjeka nuka kroz Krista da otpočine!

Kršćaninu je potrebno odmaknuti se od svakodnevnice i boraviti u kući u kojoj nema televizora. “Kada odlučiš živjeti deset dana s duhovnim programom, tek onda osjetiš slobodu – čovjek nije zarobljen, ne gleda na sat… ima svoj mir”, istaknuo je.

Foto: Erol Čolaković

Odmor je zapovijed od Gospodina (Mk 6, 31). Ne samo da je Bog otpočinuo od stvaranja, već i čovjeka nuka kroz Krista da otpočine. Zašto? “Čovjek je ograničen vremenom i svojim duhovnim kapacitetom. Često duša, misli, srce i tijelo nisu u skladu. Čovjek tada ne može funkcionirati”, tumači fra Jozo.

Usporedivši čovjeka bez odmora s instrumentom koji nije ugođen, fra Jozo je istaknuo da onda ne možemo čuti ljepotu melodije. “Isto tako, čovjek koje je umoran posrće, klonuo je tijelom. Duh u takvom tijelu ne može napredovati, ne može se osjećati dobro. Kada je tijelo shrvano pate i ljudsko srce i duša”.

Odmor nije gubljenje vremena, već je to investicija!

Bog je u našu narav stavio san, tj. noćni odmor. Potrebna nam je okrjepa tijela – san i hrana, poručio je fra Jozo.  “Krštenjem smo postali djeca Božja i naše je tijelo hram Duha Svetoga. Zato o njemu moramo voditi brigu. Naša duša i tijelo trebaju biti u skladu, a bez odmor to nije moguće”.

Odmor je jako važan i potreban. Odmor nije gubljenje vremena, već je to investicija – odmoriti se znači staviti svoj žviot u sklad sa životom, istaknuo je fra Jozo.

Badija – otočić susreta s Gospodinom

Godine 1391.  papa Bonifacije  IX.  izdaje bulu Sacrae vestrae religionis kojom traži da se sagrade  četiri samostana za franjevce misionare Bosanske vikarije, te “za utočišće braće spomenutog reda” koji su zbog turskih osvajanja morali napuštati svoje samostane.

Nadalje, 1394. korčulansko Veliko vijeće  daruje redovnicima Bosanske vikarije uvalu na otoku i prostrani teren za izgradnju samostana i crkve da bi 1398. franjevci dobili, darovnicom Dubrovačke Republike, u vlasništvo čitavi Otok.

Samostan na Badiji / Foto: Dario Zürchauer

Godine 1571. Badija postaje poznato svetište po čudesnoj ikoni Gospe od Milosti koja je spasila Korčulu od turske vojske na sam blagdan Uznesenja Marijina. Tom čudesnom događaju prethodila je molitva Korčulana i fratara pred likom Gospe od milosti.

Olujna bura zaustavila je turske galije i mnogobrojnu vojsku i Korčula je spašena. Zbog osvete Turska vojska koju vodi Alija Uluz spaljuje crkvu i samostan na Badiji. Samostan i crkva kasnije se obnavljaju, a važan inventar crkve i samostana samo je dijelom sačuvan.

To je prikladan prostor za molitvu!

Jugoslavenske vlasti preuzele su teritorij otoka tijekom 20. stoljeća, no 2003. Hrvatska Vlada je vratila otok vlasniku – franjevačkoj Provinciji sv. Jeronima iz Zadra, koja je 2005. predala samostan i otok Badiju na 99 godina Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji Uznesenja Blažene Djevice Marije. Iste godine Hercegovačka provincija, kao novi vlasnik počinje obnovu crkve i samostana, piše na mrežnoj stranici Franjevačkog samostana Badija.

Milost zahvalnosti na otoku Badiji

Na otoku se nalazi cesta duga pet kilometara i svatko tko dođe na Badiju prolazi tim putem. Fra Jozo je među vjernicima poznati i kao svećenik koji prolazi otokom i moleći ga blagoslivlja. “Kršćanin uzme krunicu i moli. Cijeli ružarij ispuni taj hod”, istaknuo je fra Jozo, rekavši da i on sam četo prolazim tom cestom.

“Neki su primijetili da ja uvijek hodam s krunicom. I drugi koji su sa mnom tijekom ljeta, mole i blagoslivljaju Gospodina na tome putu. To je prikladan prostor za molitvu jer tu ne susrećeš automobile”, pojasnio je fra Jozo.

Otočić Badija / Foto: Franjevački samostan Uznesenja Blažene Djevice Marije

Badija je nenastanjen otok na kojem, kako je posvjedočio fra Jozo, susrećeš samo jelene. “Oni dođu iz šume, primaknu se čovjeku i traže da im se dadne jesti. To je fantastična šetnja kroz šumu. Dok šetaš i meditiraš, čuješ val, mističan šapat mora, razgovor s morem… U krošnjama borova čuješ žamor, govor toga lišća…”, rekao je fra Jozo, istaknuvši da čovjek tamo uistinu može odmoriti i dušu i tijelo.

Također, zanimljivo je da svi koji dođu na otok dobiju poticaj zahvaljivati, rekao je fra Jozo Zovko za emisiju Hrvatskoga katoličkog radija “Sutra je dan Gospodnji”. Cijelu emisiju urednice Tanje Maleš poslušajte u subotu 17. srpnja u 20 sati.