U povodu 100. obljetnice rođenja kardinala Franje Kuharića (15. 4. 1919. – 11. 3. 2002.) u njegovom rodnom Pribiću Crkvenom 2. listopada svečano je otkriven i blagoslovljen kardinalov kip, kojeg je izradio akademski kipar Tomislav Kršnjavi. U Pribić Crkveni toga dana su hodočastili svećenici Zagrebačke nadbiskupije predvođeni kardinalom Josipom Bozanićem.
Nakon otkrivanja i blagoslova kipa kardinala Franje Kuharića pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško govorio je o kipu koji se nalazi pokraj župne crkve sv. Siksta pape u Pribiću Crkvenom. U nastavku donosimo dijelove toga govora uz fotografije.
“U odlučivanju o sadržajnim sastavnicama koje bi trebao odražavati kip neke osobe potrebno je izabrati koji trenutak ‘zaustaviti’, što umjetničkim prikazom od karaktera, tipičnih pokreta, životnoga okruženja, naglasiti. Pritom se uvijek traži određeni ‘sažetak’ osobnosti i službe. U životu biskupa jedan od sažetaka prisutan je u biskupskome geslu i grbu.”
“I dok smo u takvome raspoloženju, prije samoga slavlja liturgije Srednjega časa, ističem tek nekoliko misli želeći proširiti doživljavanje ovoga djela koje je izradio akademski umjetnik gospodin Tomislav Kršnjavi. Njemu u ime svih suradnika zahvaljujem na ostvarenome.”
“Tako smo geslo kardinala Kuharića, iznimno lijepo i iznimno zahtjevno za figurativnost: „Bog je ljubav“ pokušali prenijeti u likovni, kiparski izražaj, povezan s Kardinalovim likom. U tome smo se oslonili na simbole koji se nalaze u njegovu grbu: središnji križ, hostija i kalež, slovo ‘M’ i ljiljani”, kazao je mons. Šaško.
“O Bogu koji je ljubav i koji se kao ljubav daruje najbolje govori Kristova euharistijsku prisutnost. Zato smo odlučili da Kardinal bude prikazan s pokaznicom u rukama, postavljen na zamišljenu os prema oltaru u crkvi, noseći Krista izvan crkve, na životne putove i u ozračje društvene svakodnevice.”
“Time se ponajprije ističe istina cjelovitoga otajstva euharistije, koje je on svjedočio, a ujedno se čovjeka, kao biće stvoreno na Božju sliku, promatra u nerazdvojivosti od Božje prisutnosti te od Kristova utjelovljenja, Križa i Uskrsnuća. U povijesnome smislu tako je povezan i spomen na Nacionalni euharistijski kongres s njegovim središnjim slavljem u Mariji Bistrici 1984. Znamo koliko je taj vjernički zamah bio važan za Crkvu i hrvatski narod”, istaknuo je pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško u prigodnoj propovijedi.
“Poznajemo Kardinala kao navjestitelja i zagovornika. Ovdje on nije uhvaćen u trenutku izricanja riječi, ali to ne znači da manje govori. Uz blagi smiješak promatra i pokaznicu i promatrača; uvodi promatrača u razgovor s Božjom prisutnošću.”
“Kardinalu se ne vide ruke, jer su prekrivene velom, obuhvaćene Kristom. Ispred se nalazi euharistijski dar, a sa stražnje je strane stiliziran križ s Kristovim monogramom u sredini i s klasjem i listovima loze u krakovima: drvo života po kojemu je ljudskom ohološću došla smrt, a Kristovom poniznošću je darovana besmrtnost. Križ na Kardinalovim leđima i ne treba puno tumačiti, jer je prepoznat kao križ „cijele nacije“ u vremenima komunističkoga nasilja i u ratnim trpljenjima koje je dijelio u Domovinskome ratu.”
“Ovaj brončani kip, viši od 220 centimetara i širok 90 centimetara, namjerno je postavljen na osmerokutno postolje. To nije tek površna poveznica s oblikom tornja ove župne crkve nego govor o mjestu kojemu konačno mjesto nije zemaljska stvarnost, o vremenu koje prolaznost ne može obuhvatiti.”
“A ovaj susret našega zajedništva Crkve s likom Kardinala Kuharića na stazi je prema crkvi u kojoj slavimo svoje otkupljenje i iz koje izlazimo preobraženi Kristovim darom da bismo mijenjali svijet u Božjoj ljubavi.”, zaključio je mons. Ivan Šaško, 2. listopada u rodnom mjestu kardinala Franje Kuharića u povodu otkrivanja i blagoslova njegova kipa na 100. obljetnicu kardinalova rođenja.