Pogledajte kako je proslavljeno Vazmeno bdjenje u Zagrebu, Sisku i Osijeku.
Zagrebačka nadbiskupija
Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je Vazmeno bdjenje u svetoj noći Velike subote, 30. ožujka, u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca u Zagrebu, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.
Nadbiskup Kutleša u homiliji je naglasio kako “Vazmeno bdjenje pokazuje naš vjerski život kroz razlike između svjetla i tame, slobode i ropstva, tišine i radosti. Uskrs za nas kršćane nije samo dan kada se spominjemo Kristove pobjede nad smrću, kao da bi to bio neki davni događaj koji sada nema nikakve veze s našim životima. Naprotiv, Uskrs je događaj koji govori o našim sadašnjim životima.
Govori o tome što se s nama zbilo zahvaljujući Kristovu uskrsnuću. A upravo to zaboravljamo: da nas Uskrs neizostavno poziva da vidimo sebe u Kristu i živoga Krista među nama, kako bismo i mi kristovski živjeli u odnosu prema drugima.”
Nadbiskup Kutleša dodao je da smo, kao i Krist, promijenjeni nakon uskrsnuća, “time što nam je dopušteno sudjelovati u njegovu životu upravo sada; ne samo na nebu, nego upravo sada u našem svakodnevnom životu. Euharistija je najveći izraz toga zajedništva s Bogom. Svaki put prethodi joj čin kajanja i oproštenja jer, iako smo okupani u kupelji krštenja, potrebno nam je „prati noge“ kako je Isus poučio Petra (usp. Iv 13, 9). Dana nam je prednost živjeti pobjedničkim životom snagom Kristova uskrsnuća.
Baš kao što Isus uživa u trajnoj pobjedi nad grobom, vjernik može uživati u pobjedi nad grijehom! Potrebno je doći do točke u kojoj smo voljni prihvatiti Božju riječ o toj pobjedi kao svoju stvarnost i nastojati živjeti u njoj. Uzdignute glave! To je jedini put koji vodi do pobjede!”
Sisačka biskupija
Sisački biskup Vlado Košić predvodio je, na Veliku subotu 30. travnja, u bazilici sv. Kvirina u Sisku, liturgiju Vazmenog bdjenja u zajedništvu s rektorom bazilike Robertom Jakicom i župnim vikarom Rafaelom Mlinarom.
U homiliji, obraćajući se okupljenim vjernicima te posebno katekumenima biskup je poručio kako je ovo najljepše liturgijsko slavlje u godini, proslava Isusove pobjede nad smrću i majka svih bdjenja. „Ljepoti ovog slavlja poslužio je i svečani ulazak uskrsne svijeće u crkvu, koji je označio pobjedu Krista koji je Svjetlo svijeta nad tamom i grijehom. To je bila Služba svjetla ili lucernarij koja je završila prelijepim Hvalospjevom uskrsnoj svijeći. Riječ je o jednome od najljepših lirskih tekstova zapadne liturgije napisanom oko 400. godine.
Nakon toga je slijedio drugi dio, Služba Riječi koja je najstariji dio Vazmenog bdijenja, a u prvo vrijeme činila su je čitanja iz Knjige Izlaska (Izlazak Izraela iz Egipta), te Knjige Postanka (Stvaranje i žrtvovanje Izaka) i naravno Evanđelja. Broj čitanja u različitim se liturgijskim tradicijama kretao od pet do petnaest, dok u današnjoj liturgiji Vazmenog bdijenja imamo sedam čitanja“, pojasnio je biskup.
Đakovačko – osječka nadbiskupija
Blagoslovom ognja ispred osječke konkatedrale svetih Petra i Pavla te ukrašavanjem i paljenjem uskrsne svijeće započeli su u večernjim satima Velike subote, 30. ožujka 2024. svečani obredi Vazmenog bdijenja koje je predvodio đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, a tijekom kojih je 24 katekumena osječke regije primilo sakramente kršćanske inicijacije, među kojima 8 krštenika, objavio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Započinjući svoju homiliju biskup Ivan je rekao: „Izvanredna je i posebna ova vazmena, uskrsna noć! Sabralo se u njoj toliko zadivljujućega svjedočanstva, toliko spomena, toliko snažnih izgrađujućih poruka koje nas ne ostavljaju ravnodušnima, nego nas rasvjetljuju, hrane i potpomažu u nama sve ono što je vrijedno i dragocjeno na našem životnom putu. Da, želi nas rasvijetliti ova sveta noć, kako smo to od početka mogli primijetiti u znakovima liturgijskih obreda, usmjereni na plamen svijeće, koja nam doziva u pamet spomen na samoga Krista, koji je iz tame smrti prešao u život.
Činilo se da je i nad njim smrću na križu i tamom groba izgovorena posljednja riječ, ona koja sve zaustavlja, koja omeđuje granice života i prolaznoga ljudskoga svijeta. A Krist svojim uskrsnućem „razgoni tamu noći“, kako nam je to svečani vazmeni hvalospjev već navijestio.“