Propovijed je započeo dvjema marijanskim pjesmama Gospi u čast, a koje je zapjevao u zajedništvu s okupljenim hodočasnicima kao pozdrav BDM. Vjernike je potaknuo da aktiviraju srce, nutarnju dubinu svoje vjere, kako bi mogli čuti Božju riječ, ali i sami se mogli bratiti Gospi. Srce treba biti plodno tlo kako bi se čula i poruka propovjednika. Tada će Marija osjetiti da smo hodočasnici i želimo nakon sv. Mise ponijeti ‘nešto’ sa sobom u svoje obitelji. Također, Gospa nam želi učvrstiti vjeru, ali ne samo nama, vjernicima, nego i onima koji stoje sa strane i nisu osjetili Božju blizinu. I njih želi pozvati i majčinskom riječju privući ih svome Sinu. Ona želi biti magnet koji privlači ljude Isusu, rekao je mons. Janjić.

Onima koji su čvrsti u vjeri u Isusa Krista, poručio je da moraju imati još veće povjerenje u Boga kako bi onima koji stoje sa strane mogli zaželjeti da prihvate Krista i da im on bude ‘izvor žive vode’. Potrebno je žeđati za Kristom, rekao je propovjednik dodajući da smo bez Isusa ništa. Bez njega smo prazni. S Kristom osjećamo smisao svoga života. Vjernike je potaknuo na zahvalnost Gospodinu na Majci koju nam je s križa dao da nas vodi. Izrazimo zahvalnost Isusu i zbog toga što smo rođeni, što nas je otkupio i posvetio, istaknuo je kotorski biskup u miru.

S Kristom osjećamo smisao svoga života.

Citirajući rečenicu iz Pavlove poslanice Galaćanima: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist’ (Gal 2,20)“, poručio je okupljene da se trude moći to isto reći. Krist će nam dati sklad u žvotu koji nam je neophodan. Ljudi, kada im nedostaje duhovnog sklada, odlaze svećeniku, a svećenici su  prenosioci Istine, davaoci sakramenata koji daju smisao našim životima i koji nas prate od rođenja dok zauvijek ne zaklopimo oči, rekao je propovjednik.

Govoreći o nedostatku duhovnih zvanja, kao jednog od uzroka naveo je sve manje ‘dobrih majki koje su se radovale kada bi im sin rekao da odlazi u sjemenište ili u samostan ili kćerima koje su htjele postati časne sestre’. Krist je rekao da je ‘žetva velika, ali radnika malo’, te da ‘molite gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju.’ Isus nas potiče na suradnju. Nije rekao da je to njegova briga, nego da i mi trebamo surađivati. To su činile majke koje su molile i žrtvovale se za djecu i duhovna zvanja.

Propovjednik je u nastavku istaknuo da bez svećenika nemamo Krista, a bez Krista nemamo smisao života. Bog nas u cjelovitosti voli i zato nas je stvorio. Čovjek je stvoren na sliku i priliku Božju i ne želi da budemo izgubljeni. On želi da dođemo u Njegovu blizinu kada zaklopimo oči i kada ga budemo gledali licem u lice. Zato nam je kroz naše ovozemaljsko putovanje potreban poticaj da budemo jedni drugma magnet za dobro, za Istinu. Čak ako smo i pali i ako nas je sotona prevario, ima načina da se Bogu vratimo, kazao je mons. Janjić i kao primjer naveo svetog Augustina koji se krstio u 33. godini života. Augustin je imao i nezakonito dijete, ali postao je kršćanin, a kasnije svećenik i biskup. Ako je on mogao, zašto ne mogu i ja, rekao je propovjednik.

Čovjek je stvoren na sliku i priliku Božju i ne želi da budemo izgubljeni.

Osim sv. Augustina, kao primjere za naljedovanje naveo je neke hrvatske svece i blaženike poput sv. NikoleTavelića i bl. Alojzija Stepinca, kao i svece Boke Kotorske, među njima sv. Leopolda Bogdana Mandića, bl. Ozanu Kotorsku, bl. Gracija Kotorskog koji je bio redovnik i blaženik Euharistije. To su miljenici Boga koji i nas potiču da budemo Božji miljenici koji se neće bojati kraja ovozemaljskog života. Trebamo dati svet od sebe kako bi nam Krist mogao reći: „Slugo dobri i vjerniče, uđi u kraljevstvo Božje.“ To je želja i Marija, naše Majke.

Zaključujući je potaknuo mnogobrojne hodočasnike na zahvalnost Isusu koji nam je s križa dao svoju Majku. Budimo zahvalni Kristu na križu koji je najveća ljubav prema čovjeku, prema nama. Ne smijemu na njegovu ljubav ne uzvratiti ljubavlju prema Bogu i Majci. A ta ljubav znači imati otvorena srca i reći: „Majko, hvala što se brineš za mene.  Isuse, ti si sve moje, Bog moj i sve moje.“, zaključio je mons. Janjić.

Ovogodišnje Svetogorsko proštenje započelo je 9. rujna i Majci Božjoj Svetogorskoj hodočastio je veliki broj vjernika, ne samo Riječke nadbiskupije, nego i Slovenije koji su misu slavili 11. rujna i predvodio ju je vlč. Gregoj Kunej iz Osilnice. Uz vlč. Kuneja, još 17 svećenika sudjelovalo je tih proštenišnih dana predvodeći misna slavlja i ispovjedajući mnogobrojne hdoočasnike. Njima, ali i svima ostalima koji su pomogli u organizaciji proštenišnih dana, kao i dobročiniteljima riječi zahvale na kraju liturgijskog slavlja uputio je čuvat Svetišta vlč. Marković. Biskupu Janjiću darovao je hodočasnički štap kojega je izradio Miljenko Čop, lokalni umjetnik iz Gerova, kao i svakoj hodočasničkoj grupi koja je pješice došla u Svetište. Gospin škapular obuklo je 28 hodočasnika koji su ujedno postali i članovi Škapularske bratovštine na Svetoj Gori.