Dan 30. listopada za redovnice družbe Karmelićanke Božanskog Srca po cijelom svijetu poseban dan jer se tog dana spominju majke i utemeljiteljice Družbe – bl. Marije Terezije od sv. Josipa.

Ove je godine bila posebna svečanost u zajednici u Puntu iz više razloga. Prvi je razlog taj što je njihov samostan posvećen upravo utemeljiteljici, a drugi je blagoslov nedavno postavljenog kipa bl. Marije Terezije pred njihovom kućom. Kip je blagoslovio krčki biskup Ivica Petanjak koji je predslavio i svečanu misu u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Puntu.

Sa sestrama u Puntu je u zajedništvu bila s. M. Andreja Petravić, provincijalna poglavarica sa još nekoliko sestara i novakinja iz Zagreba, kao i karmelski laici iz Hrvatskog Leskovca, Strmca i s Vrhovca te umjetnik koji je izradio kip, gospodin Ivan Ivoš.

Ispred samostana biskup je blagoslovio kip Bl. Marije Terezije od sv. Josipa sa željom da svima koji tu žive i prolaze bude na poticaj.

Zatim je slavljeno euharistijsko slavlje u župnoj crkvi koje je predslavio krčki biskup u zajedništvu s domaćim župnikom don Lukom Paljevićem i još šest svećenika, a skladno su pjevale i glazbeno animirale sestre Karmelićanke BSI u zajedništvu sa župnim mješovitim zborom pod ravnanjem s. M. Ane Terezije Vuradin.

Na početku je biskup svima osvijestio kako svako vrijeme ima svoje svece, svako vrijeme ima ljude koji hodaju svijetom otvorenih očiju, koji vide potrebe i onda se stave u službu Bogu i čovjeku. I to je svetost. A sve je potaknuo da mole zagovor bl. Marije od sv. Josipa da i nas nadahne duhom svetosti kako bi odgovorili potrebama svoga vremena braći i sestrama koji s nama žive.

Svoju propovijed biskup Petanjak je započeo podsjećajući na Evanđelje koje se slušalo dan ranije a koje govori o zapovijedi ljubavi: „U Isusovo vrijeme najveća zapovijed bila je subotnji počinak. To je bila jedina zapovijed koju je i sam Bog obdržavao i zato su židovi jako držali do tog. Zakonoznanac koji je pitao Isusa koja je najveća zapovijed očekivao je drugačiji odgovor jer je Isus subotnji počinak kršio mnogo puta – mi čitamo u sv. Pismu da je tad liječio, i to je jedan od razloga što će Isus visjeti na križu. Za Isusa, svaka zapovijed koja je protiv čovjeka Isus je ne obdržava i zato nije glavna stvar pitanje da li se poštuje ovaj ili onaj zakon, zapovijed, nego je li ta zapovijed za dobrobit čovjeka? Nije pitanje tko je čovjek, nego za koga čovjek živi i tu je poanta svega. Mi se često izgubimo u pitanjima tko smo i što smo, a ne pitamo se za koga smo na ovom svijetu.

Bl. Marija Terezija je tražila da vrši volju Božju vrlo konkretno.

Čovjek se može ostvariti u svome životu samo ako je tu za drugog, kao što je i Bog za nas. A taj primjer i poticaj možemo vidjeti kod bl. Marije Terezije od sv. Josipa. Ona je odgojena u dobroj kršćanskoj protestantskoj obitelji u kojoj je vjera bila važna, ali su joj nedostajala djela. A vjera bez djela je poput ptice slomljenog krila koja se ne može dignuti u visine. Bl. Marija Terezija je tražila da vrši volju Božju vrlo konkretno. Na tom putu zaposlila se u psihijatrijskoj bolnici i kroz te bolesnike upoznaje drugu dimenziju vjere koja joj je nedostajala u njenoj obitelji. Bog joj po bolesnicima pokazuje da služeći čovjeku dolaziš k Bogu.

Kad izgubiš sve oslonce pa i kad ti djeluje da te Bog napustio ali ostaneš uz njega, upravo tada Bog otvara nove horizonte, novi put, nova vrata. I tad dobivaš sve ono što si izgubio ali na drugačiji način.

Na današnji dan 1888. ušla je u puno zajedništvo Katoličke Crkve i tog je dana ujedno sve izgubila – i obitelj i rodbinu i posao. Postala je beskućnik. Iz primjera mnogih svetaca, a tako i njenog vidimo kako onaj tko hoće Bogu u potpunosti služiti – vrlo se često događa da najprije mora sve izgubiti. Kad izgubiš sve oslonce pa i kad ti djeluje da te Bog napustio ali ostaneš uz njega, upravo tada Bog otvara nove horizonte, novi put, nova vrata. I tad dobivaš sve ono što si izgubio ali na drugačiji način. Ne vraćaš se natrag nego dobivaš nešto novo. Tako i ona u Berlinu bez ičega počinje nešto novo, okuplja i pomaže napuštenoj djeci, starcima. Tek kad čovjek u životu dotakne dno ostane bez sveg tad može razumjeti one kojima je spreman služiti, rekao je biskup Petanjak u homiliji.

Na kraju je biskup sve potaknuo da ne odu iz crkve prazni već da odluče barem malo biti bolji jer je činjenica kako mnogo puta mi o svecima govorimo ali ih ni ne pokušavamo nasljedovati. Povezao je i rečenicu iz Evanđelja: „Vi ste svijetlo svijeta“ s bl. Marijom Terezijom od sv. Josipa koja je i svojim načinom života i djelovanjem za Boga i duše također bila svijetlo koje se ne može sakriti – jednostavno je privlačila druge da joj se pridruže i pomognu.

Na kraju mise uslijedila je zahvala župnika don Luke, kao i s. Andreje koja je zahvalila svima na blizini, pomoći i suradnji svih ovih godina.

Nakon završnog blagoslova i pjesme uslijedilo je štovanje relikvija blaženice te zajedničko druženje uz kolače i sok sa svima te svečana večera za uzvanike.