Cilj susreta je da kršćanski vjernici iz Katoličke i drugih kršćanskih crkava zagrebačkog područja riječju i pjesmom upute Bogu, Stvoritelju ljudi i svega stvorenoga, svoje molitve i da tako zajednički obilježe završetak „Vremena stvorenog“ kao i da u aktualnoj situaciji pandemije „covida-19“ pruže zajedničko svjedočanstvo svoje senzibilnosti i duhovno-molitvene skrbi za očuvanje zdravlja ljudi i planeta Zemlje, zajedničkog doma svih nas.

Gospođo Mojsinović, s obzirom na cilj susreta koji je u pozivu naveden, kakvi plodovi se očekuju?

Nadamo se da će ovaj susret pridonijeti jačanju svijesti vjernika o potrebi očuvanja našeg zajedničkog doma i biti poticaj za promjenu ponašanja koje ga ugrožava. Važno je djelovati ali treba i moliti, posebno sada kada se čitav svijet suočava s pandemijom bolesti Covid-19, a sve to možemo činiti u zajedništvu.

Prema Vašem iskustvu, je li kršćanska zajednica uistinu srcem odgovorila na poziv i poticaj pape Franje na zajedništvo u molitvi i djelovanju za zaštitu svega stvorenoga?

Udruga za očuvanje planeta „I stvori Bog zemlju“ upravo je i osnovana kao odgovor na poziv pape Franje upućen enciklikom ‘Laudato si’ i u središte svog djelovanja stavlja „ekološko obraćenje“ te svojim radom želi potaknuti vjernike da u punoj slobodi, iz zahvalnosti i ljubavi prema Stvoritelju, promijene ponašanje i životne navike koje pridonose ekološkoj krizi. Udruga je ekumenski usmjerena i ovaj glazbeno-molitveni susret kojim ćemo obilježiti završetak „Vremena stvorenoga“ također je odgovor na poticaj pape Franje na zajedništvo u molitvi i djelovanju za zaštitu svega stvorenoga.

Profesore Zečeviću, pred nama je blagdan sv. Franje, a Sveti Otac će u subotu u Asizu potpisati i novu encikliku s naslovom “Svi smo braća”… Na čemu se temelji naše kršćansko bratstvo?

Svi ljudi, ne samo kršćani, jesu braća jer imaju jednog Oca, jer su od istog Stvoritelja. Govorimo i molimo „Oče naš“. Bog je ne samo moj otac, nego i otac svih ljudi i svega stvorenog. Papa potpisuje encikliku upravo u gradu sv. Franje jer je Franjo sva stvorenja doživljavao kao braću, kao sestre: „brat vuk“, „sestrica smrt“… Zato to opće bratstvo obuhvaća ne samo ljude nego i prirodu, svo stvorenje. Sve je iz Božje misli, Božjeg srca i njegove stvoriteljske ruke. Na tragu sv. Franje i ja sam u jednoj svojoj pjesmi doživio i nazvao zvijezde svojim sestrama:

„Zvijezde, sestre moje,

od istog smo Oca,

vi od mene činite

Božjeg štovaoca!“

A kršćani su uz ovo opće „stvorenjsko“ bratstvo i sestrinstvo još tješnje združeni u Kristu, s Kristom i po Kristu.

Kako sačuvati zdravi pristup stvorenom, da nam priroda ne postane božanstvo, nego da ostane djelo Stvoritelja?

Stvorenje je veoma važno. Treba ga poštivati, voljeti i čuvati jer je i ono iz Božje ruke. Ali, dobro ste uočili: postoji i opasnost „da nam priroda postane božanstvo“. Stvorenje se ne može proglasiti Stvoriteljem, a da se ne dospije u neistinu i u iskrivljenje reda stvari, koje onda ima svoje upropašćujuće posljedice za čovjeka. Zdravi pristup stvorenom je kada ga poštujemo i čuvamo, istovremeno razlikujući Boga kao izvorište i uzrok stvorenoga, a stvorenje kao posljedicu i rezultat Stvoriteljevog, Božjeg djelovanja. Ekologija prirode je prema tome uvijek i ekologija srca i ekologija istine, ekologija ispravnog poretka na relacijama Stvoritelj – stvoreno.

Gospođo Mojsinović, prema Vašem mišljenju, zašto je Papa inicijativu “Vrijeme stvorenog” označio ekumenskom? Može li briga za zajedničko dobro biti dobar put prema uvažavanju i razumijevanju svih kršćana?

Briga za naš zajednički dom ujedinjuje nas sve jer svi živimo u toj kući i to kako se odnosimo prema njoj utječe na sve nas. Upravo suradnja i nastojanje oko zajedničkog dobra put je prema izgradnji jednog mirnijeg, pravednijeg i održivijeg svijeta na što smo, kao vjernici, pozvani. Papa Franjo u enciklici Laudato si’ piše da je sve međusobno povezano i da je istinska briga za same naše živote i naše odnose s prirodom neodvojiva od bratstva, pravednosti i vjernosti prema drugima. Svi mi ljudi ujedinjeni smo i povezani ljubavlju koju Bog ima prema svakom svojem stvorenju i koja nas također međusobno povezuje ljubavlju.

Profesore Zečeviću, možete li nam objasniti zašto je ovaj susret ekumenski? Što nam je zajedničko s drugim kršćanima u odnosu prema svemu stvorenom i prema Stvoritelju?

Već smo spomenuli da se ovaj susret održava u kontekstu „Vremena stvorenog“. A „vrijeme stvorenog“ je već u svom nastanku doista ekumenske i svekršćanske naravi, povezuje i pravoslavlje i katoličku crkvu i protestantske crkve. Naime, u pravoslavlju nova liturgijska ili crkvena godina započinje 1. rujna te je te ekumenski, dakle carigradski patrijarh Demetrios, taj dan proglasio Danom molitve za stvoreno, u svojoj carigradskoj patrijaršiji. Ekumensko ili Svjetsko Vijeće Crkava, u kojem su i protestantske crkve je to preoblikovalo i produžilo u tzv. „Vrijeme stvorenog“ koje sada traje od 1. rujna do 4. listopada, dakle do katoličkog spomendana sv. Franje, zaštitnika ekologije. Stoga „Vrijeme stvorenog“ uistinu povezuje cijelu ekumenu, sve tri najveće struje u kršćanstvu: pravoslavlje, protestantizam i Katoličku crkvu. Skrb za očuvanje stvorenoga mora biti zajednička svim kršćanima. Ne postoji katolički planet ni pravoslavni planet ni protestantski planet, postoji planet Zemlja i ona je zajednički dom svih kršćana i svih ljudi. Svi zajedno trebamo skrbiti za očuvanje tog zajedničkog doma.

Brinemo li dovoljno za planet Zemlju, gospođo Mojsinović? Razmišljamo li o budućnosti Planeta i onoga što ostavljamo budućim generacijama?

Nedovoljno, nažalost, jer tako pokazuju rezultati brojnih znanstvenih istraživanja. I bez toga primjećujemo da vrijeme više nije kako je nekad bilo, da su ekstremni vremenski događaji češći i snažnijeg intenziteta, poput jakih padalina ili dugotrajnih sušnih razdoblja, a zbog toga će neki dijelovi svijeta postati nemogući za život. Isto tako možemo primijetiti smanjivanje bioraznolikosti, pad broja ili čak i nestanak nekih biljnih i životinjskih vrsta. Sjećam se da sam u djetinjstvu viđala više leptira, danas ih više nema toliko. Izumiranje životinjskih i biljnih vrsta koje su bitne za održavanje ekosustava ugrožava i nas jer je priroda esencijalna infrastruktura koja podržava život na Zemlji. Šume proizvode kisik i skladište ugljikov dioksid, pročišćavaju vodu i reguliraju vodni režim, a bez oprašivača nema niti proizvodnje hrane. Potrebno je razumijevanje toga da naši svakodnevni izbori i životne navike imaju posljedice na okoliš, a da time već danas utječemo na život bližnjih u nekim drugim krajevima svijeta kao i na budućnost narednih generacija.

Ovdje se otvara tema odgovornosti za sve stvoreno kod nas kršćana. Profesore Zečeviću, što je kršćanska odgovornost?

Biblijski čovjek je već od samog početka stavljen u Edenski vrt da ga „obrađuje i čuva“, ne da ga razara i uništava. Čovjek je već na prvim stranicama Biblije pozvan da surađuje s Bogom u stvaranju i održavanju stvorenog. Kršćani su odgovorni za stvorenje, teološki gledano i zato što je po Isusu Kristu, utjelovljenom Logosu, utjelovljenoj Riječi, kako kaže evanđelist Ivan: „po njoj sve postade i bez nje ne postade ništa“, a moraju se odgovorno odnositi prema stvorenome i i praktičnih razloga kako bi planet Zemlju, povjerenu čovjeku na upravljanje, sačuvali od devastacije, da ne se ne ugrozi opstanak ne samo sadašnjeg naraštaja nego i onih koji dolaze poslije nas. Planet treba ostati adekvatan ambijent ne samo za preživljavanje nego i za kvalitetan život vrste i svega stvorenog.

Gospođo Mojsinović, treba li kršćanin živjeti ne uvažavajući činjenicu da njegovo ponašanje i životne navike pridonose ekološkoj krizi?

Papa Franjo u enciklici Laudato si’ piše: „ Živjeti svoj poziv da budemo čuvari Božjeg djela bitan je dio krjeposnog života; to nije tek mogući ili sporedni vid našeg kršćanskog iskustva“ (LS 217). Pozvani smo stoga, i u ovom razdoblju „Vremena stvorenoga“ obnoviti svoj odnos sa Stvoriteljem, sa ljudskom braćom i cjelokupnim stvorenjem, da nas, kako papa Franjo piše u poruci za ovogodišnji Svjetski dan molitve za skrb o stvorenome, glas stvorenoga svijeta opominje da se vratimo na svoje ispravno mjesto u prirodno stvorenom redu, da se sjetimo da smo dio te međusobno povezane mreže života, a ne njezini gospodari. Moramo pronaći pravedne i održive načine života koji omogućuju dovoljno sredstava za život, a da pri tom ne uništavaju ekosustave koji nas održavaju.

Na koji način među kršćanima pobuditi svijest o zahvalnosti i ljubavi prema svemu stvorenomu?

Vjerujemo da će i ovaj susret tome pridonijeti, ali isto tako potrebno je razvijati osjećaj za stvoreno, da je Zemlja i sve stvoreno dar Očeve ljubavi koji nam je povjerio da njime u ljubavi upravljamo. Isto tako važno je razvijati i osjećaj solidarnosti za druge, jer, kako papa Franjo piše, treba odgovoriti na vapaj zemlje i siromašnih. To uključuje odgoj unutar obitelji ali i unutar vjerske zajednice. Zajednička molitva i zajedničke aktivnosti oko rješavanja nekih problema vezanih uz okoliš mogu biti veliki poticaj potrebnoj promjeni ponašanja. Za ovo vrijeme pandemije i zbog nekih mjera za njezino suzbijanje kao što je izolacija, otkrili smo koliko nam je vrijedan osoban susret, kontakt i izravna komunikacija s drugim ljudima i pokazalo se koliko solidarnosti još u našem društvu ima. Tu solidarnost bismo trebali osjetiti i za siromašne koji već sada trpe posljedice neodgovornog iskorištavanja planeta kao i za naredne generacije i duboko preispitati svoje navike u korištenju energije i vode, prijevoza, prehrane i potrošnje. Svatko do nas.

Profesore, možemo li mi u kršćanstvu govoriti o zahvalnosti kao kreposti koja nam pomalo izmiče iz ruku?

Nerijetko puno što nam je na raspolaganju u svijetu oko nas uzimamo kao samo po sebi razumljivo, kao da nam to jednostavno mora biti na raspologanju, kao da imamo pravo na to. Zaboravljamo biti zahvalni je previđamo da puno toga što nas okružuje i što nam koristi zapravo i ne bi moralo biti tu. Normalno je da čovjek teži k sreći i izbjegava oskudice i trpljenje bilo koje vrste. Ipak, ljudski i kršćanski zrela osoba kontrolira i obuzdava one svoje prohtjeve, pa i potrebe koji su na štetu drugih ljudi ili stvorenja Božjega istovremeno njegujući zahvalnost za dar ljudske braće i svekolikog stvorenja.

Kako postići da među kršćanima zaživi “ekološko obraćenje”, gospođo Mojsinović?

Molitvom i radom. Ipak, treba početi od obnove odnosa sa Stvoriteljem, jer nije moguće živjeti u skladu sa stvorenim svijetom ako nismo u miru sa Njim. Ovaj svijet je stvoren kako bi očitovao i obznanjivao Božju slavu, no današnji način života toliko je ubrzan da je vremena za promišljanje i promatranje tog divnog Božjeg djela sva manje. Takav način života uz prekomjernu potrošnju naš planet iskorištava preko granica njegove mogućnosti oporavka. Mi u Udruzi za očuvanje planeta „I stvori Bog zemlju“ svojim radom želimo edukacijom svim zainteresiranima približiti teme razmatrane u enciklici Laudato si’, te uz molitvu kao poticaj na promjenu životnog stila, ponuditi i praktična rješenja koja svatko može primijeniti u svome domu. Ne treba podcjenjivati male korake koje svatko od nas može poduzimati, jer je njihov zbroj velik.

S kojim kršćanskim zajednicama koračamo kroz “Vrijeme stvorenoga”, profesore Zečeviću? I ima li tu mjesta i za druge religije – islam, židovstvo?

Globalno, danas inicijativa „Vrijeme stvorenog“ povezuje i ujedinjuje 2,2 milijarde kršćana diljem svijeta oko zajedničkog cilja: obnove odnosa sa Stvoriteljem, ljudskom braćom i svekolikim stvorenjem. To je vrijeme kada se kršćanska obitelj ekumene (svega svijeta) ujedinjuje u molitvi i djelovanju radi zaštite zajedničkog doma kako bi odgovorila na vapaj zemlje i siromašnih. Inicijativu podržavaju i najviši crkveni autoriteti Katoličke i Pravoslavne crkve, kao i protestantskih crkava.

Lokalno i konkretno: premda su organizatori Povjerenstvo zagrebačke nadbiskupije za ekumenizam i dijalog i Udruga za očuvanje planeta „I stvori Bog zemlju“, na sutrašnjem ekumenskom glazbeno-molitvenom susretu na temu očuvanja stvorenja i zdravlja ljudi govoriti će, moliti i pjevati vjernici iz Katoličke crkve, Zagrebačko-ljubljanske mitropolije Srpske pravoslavne crkve, Makedonske pravoslavne crkve, Evangeličke (luteranske) crkve, Reformirane kršćanske kalvinske crkve i Baptističke crkve.

U pogledu drugog dijela Vašeg pitanja, dakako da se skrb za stvoreno ne može svesti samo na kršćane, ona mora uključivati ne samo religije, židove i muslimane, nego i druge svjetonazore, mora uključivati sve žitelje Planeta, naše zajedničke kuće, našeg zajedničkog doma.

Tko je sve pozvan doći na Ekumensko glazbeno-molitveni susret, gospođo Mojsinović?

Pozvani su kršćanski vjernici iz Katoličke i drugih kršćanskih crkava sa zagrebačkog područja. Oni će riječju i pjesmom uputiti Bogu, Stvoritelju ljudi i svega stvorenoga, svoje molitve i tako zajednički obilježiti završetak „Vremena stvorenog“ te će, s obzirom na situaciju s pandemijom bolesti „Covid-19“ pružiti zajedničko svjedočanstvo senzibilnosti i duhovno-molitvene skrbi za očuvanje zdravlja ljudi i planeta Zemlje. Za glazbeni dio molitvenog programa skrbe Alan Hržica i band, Vanessa Mioč, Helena Lijić, Hana Huljić, Andrej Grozdanov, koji je ove 2020. dobitnik „Porina“ za najbolji album popularne duhovne glazbe, zatim Kvartet đakona Zagrebačko-ljubljanske mitroplije SPC, Quintet karmelićanskih bogoslova i drugi. Dakle u subotu, 3. listopada u 19,15 sati na otvorenom prostoru uz crkvu u Remetama pozvani su doći vjernici iz kršćanskih crkava grada Zagreba i okolice, uključujući i slušatelje Hrvatskog katoličkog radija.

Profesore, susret će se, radi poštivanja pandemijskih mjera, održati na otvorenom prostoru. Što ako bude padala kiša?

I kiša je Božje stvorenje, sveti Franjo bi zato rekao „sestrica kiša“ i ona nas neće spriječiti da dođemo na susret, samo ćemo u tom slučaju ponijeti kišobrane. Bila kiša ili lijepo vrijeme, evo, kao organizatori još jednom pozivamo vjernike iz svih kršćanskih crkava zagrebačkog područja da se ohrabre doći u Remete na glazbeno-molitveni susret za očuvanje planeta Zemlje i zdravlja ljudi. Dobro nam došli!