Kao plodna pozadina svih triju dana bila je dobro poznata serija od sedam romana Narnijske kronike sjevernoirskoga pisca C. S. Lewisa. Tako je svaki dan započinjao kratkim igrokazom i molitvom kao uvodom u katehezu. Prvog je dana igrokaz služio upoznavanju glavnih likova iz Narnije i njihove želje da pronađu lava Aslana koji svojim karakteristikama neodoljivo podsjeća na Isusa Krista, „lava iz plemena Judina” (usp. Otk 5,5). Zato je i tema tog prvog dana bila „Bog nas traži – mi mu dopuštamo da nas nađe”. A da se Bog ne može tražiti samostalno i da se Bog ne otkriva pojedincima, bila je tema drugog dana koji je stoga više bio usmjeren dočaravanju važnosti i vrijednosti zajedništva u životu svakog kršćanina. Tome je slikovito doprinijela i uloga broda Zorogaza kojim su junaci romana i glumci igrokaza željeli očuvati svoje zajedništvo i paziti jedni na druge. Ipak, dječak se Eustahije u tom pogledu pokazao nezainteresiranim te je posadu napustio u želji da se riješi tog „mučnog tereta” prijateljstva i odgovornosti. U međuvremenu pronalazi zmajevo blago na kojem zaspa umoran od sebične brige da ga ne bi s drugima morao dijeliti i nakon čega se budi pretvoren u samog – zmaja! Tijekom dana, a posebno u katehezi, djeca su mogla uočiti sličnosti između broda Zorogaza i Crkve koja također glavni arhitektonski dio svojih građevina naziva „brodom”.

Dramski zaplet ovog drugog dana imao je za cilj proslijediti i prikazati kako Crkva, poput tijela s mnogo udova, nijednog svog sina i kćer ne smatra beskorisnim ili manje važnim jer svi, zahvaljujući Božjoj ljubavi koja poput srca opskrbljuje to tijelo, možemo i trebamo jedni drugima biti na korist, radost, pa čak i spasenje.

Nakon teme „Bog nas okuplja – gradimo zajednicu”, uslijedila je i tema trećeg dana, „Bog me mijenja – ja mu dopuštam da me oblikuje”.  U igrokazu je bila odlučujuća uloga lava Aslana koji pronalazi Eustahija, grijehom izobličenog i pretvorenog u zmaja, i nudi mu pomoć u njegovoj želji da se promijeni i vrati ponovno u stanje dječaka. Tako kršćanska poruka u romanu i u igrokazu trećeg dana dostiže svoj vrhunac: Eustahije je promijenjen zahvaljujući oprostu i pomoći lava Aslana te ponovo siguran i prihvaćen kao član posade Zorogaza. Djeca su se u katehezi mogla prisjetiti svog krštenja kao ulaska u crkvenu obitelj djece Božje te uloge sakramenta pomirenja koji djeci Božjoj pomaže da ne zaborave ono što jesu.

Nakon poučnih kateheza, djeci su pravu zabavu i timski radili omogućile kreativne igre koje su iziskivale spretnost, koncentriranost, ali i poneku lukavost. Župni su skauti čak organizirali i noćno kampiranje za sve zainteresirane. Najupečatljivije su i najzabavnije bile igre drugog, tzv. „vodenog dana”, kad je teško bilo ostati suh i nesmočen, a i kad dobro ljetno osvježenje nikome nije škodilo. Naime, djeca su trebala zubima prenositi vodene balone s jednog kraja na drugi, skačući nositi na tanjuru čaše napunjene vodom, prenijeti dobro namočenu spužvu iznad svojih glava a da spužva ne izgubi previše vode, ili skupiti što više bodova gađajući zmaja vodenim balonima nakon čega je pravo iznenađenje bilo kad je isti zmaj uzvratio udarac „leteći” i loveći djecu preko cijelog travnjaka župnog dvora…

Četvrtog dana, 29. kolovoza, djeci je bio omogućen izlet u grad Osijek gdje su zahvaljujući vodiču upoznali Tvrđu, Trg i Katedralu sv. Petra i Pavla gdje ih je ugostio tamošnji župnik. Vozeći se preko Drave dospjeli su na drugu obalu gdje su posjetili Zoološki vrt, a nakon čega su u kinu pogledali i film Kralj lavova koji ih je podsjetio kako je kobno kad se zaboravi vlastiti kraljevski identitet, odnosno identitet sinova i kćeri Božjih.

Tijekom ljetnih igara, koje su omogućili župnik vlč. Ivica Puškadija, kapelan vlč. Karlo Kruljac i Emanuela Pečnik, sestra Služavka Malog Isusa, u znatnoj su organizaciji sudjelovali i svojim timskim radom doprinijeli župni vjeroučitelji, animatori, zauzeti mladi, skauti, ali i brižne majke koje su se pobrinule da djeca tijekom tih triju dana ne ostanu neokrijepljena domaćim slasticama.