Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je na prvu nedjelju došašća 27. studenoga Župu sv. Antuna Padovanskog u Daruvaru i u župnoj crkvi predvodio euharistijsko slavlje tijekom kojeg je krstio troje djece, izvijestila je Požeška biskupija.
Krstio je djevojčicu Arielu Anđelu, šesto dijete roditelja Andreja i Ana Marije Radnić, dječaka Luku, prvo dijete u obitelji Ivana i Monike Rambousek te dječaka Marka, prvo dijete u obitelji Tonija i Barbare Brezina. Na početku misnog slavlja župnik Žarko Turuk uputio je biskupu Škvorčeviću riječi dobrodošlice. Pozdravljajući sudionike slavlja biskup je rekao da se raduje što zajedno s njima može na tako snažan način započeti u Daruvaru novu liturgijsku godinu, advent ili došašće. Napomenuo je kako je to vrijeme priprave za Božić, na koji nam Crkva stavlja pred oči dijete u skromnosti i siromaštvu betlehemskih jaslica, u kojem se objavila najveća Božja stvarnost, ljubav koja pobjeđuje.
Krštenje djeteta
Rekao je da se raduje što ovaj advent možemo početi s krštenjem troje djece iz triju obitelji, koje nas podsjeća na značenje našeg života u sadašnjosti i vječnosti, na ono što je Bog smislio za nas kad nas je pozvao u postojanje. Uputio je pozdrav poštovanja i zahvalnosti roditeljima, napose Andreju i Ani Mariji Radnić, koji su na krštenje donijeli svoje šesto dijete, potaknuvši ih da budu ponosni što su na strani života.
Biskup Antun Škvorčević
U homiliji je biskup nastavio razgovor započet s ministrantima u sakristiji prije mise o tome hoće li Hrvatska reperezentacija pobijediti Kanadu na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru, pripomenuvši kako je jedan od njih ustvrdio ne samo da će Hrvatska pobijediti, nego je protumačio i način na koji će ona to postići. Nazvavši tog ministranti „malim vizionarom“, biskup je podsjetio sudionike slavlja na prvo današnje liturgijsko čitanje u kojem prorok Izaija iznosi svoje „viđenje“ onoga što Bog kani ostvariti za svoj narod koji je proživljavao teške gubitničke trenutke.
Biskup je istaknuo da su viđenja i predviđanja Božjih proroka mnogo važnija i dalekosežnija od svih naših ljudskih predviđanja, napose onih u sportu. Rekao je kako je drama našeg postojanja u tome da, oslanjajući se samo na naša ljudska predviđanja i očekivanja, ostanemo razočarani zarobljenici onoga što se može ostvariti samo iz naših mogućnosti, a duboko osjećamo da to nije u skladu s veličinom čežnji budnih u nama, koje nas podsjećaju da nismo mi izmislili život, nego je on djelo Božjeg nauma spasenja te konačnu puninu našeg postojanja ne možemo mi ostvariti, nego primiti od njega kao dar.
Krštenje djece
Spomenuvši da riječ „advent“ dolazi od latinske riječi ad-venire kojima se izriče ono što odnekud k nama dolazi, biskup je naglasio da to što k nama dolazi nije nešto što smo mi proizveli, prouzročili ili nekim svojim kalkulacijama predvidjeli. Istinska budućnost nije u mogućnostima koje su utemeljene u onom što smo jučer ostvarili, i po današnjim našim dosezima stvara sutrašnjicu, nego u onome što iz punine Božjeg života dolazi k nama (ad-venire). Upravo o takvoj budućnosti iz Božjih mogućnosti progovara Isus u evanđelju, dok naviješta dan svog ponovnog dolaska na zemlju, ustvrdio je biskup.
Produbljujući govor o ljubavi kao o jedinom načinu na koji je moguće nadvladati našu ljudsku prolaznost te u konačnici pobijediti i samu smrt, biskup je istaknuo kako je ljubav budnost za ono Božje što se u nama može dogoditi. Rekao je da je ovaj advent vrijeme koje nas želi probuditi i ohrabriti za stvarnost Božje ljubavi i njegova spasenja u svakom pojedinom od nas i u našem svijetu, kako nas uvjerava apostol Pavao u drugom čitanja iz Poslanice Rimljanima, pozivajući nas da odložimo djela tame i zaodjenemo se Isusom Kristom, koji je sebe proglasio svjetlom svijeta.
Podsjetio ih je kako su prvi kršćani često ponavljali: „Dođi, Gospodine Isuse!“, svjedočeći da je Isus Krist ključ smisla svega postojećeg i pobjednik života nad smrću, jedini orijentir njihove sadašnjosti i budućnosti. Pozvao je sudionike slavlja da on i njima bude orijentir s obzirom na njihovu osobnu i zajedničku budućnost i sudbinu te djelovanje u ovom svijetu. Rekao je kako mu je drago da je i u istočnom dijelu grada Daruvara izgrađena crkva s podignutim zvonikom koji ih neprestano poziva i potiče da se ne privežu za nešto malo ljudsko i prolazno, uvjeravajući ih da su stvoreni za Božju veličinu i neprolaznost te da slavljenjem svetih otajstva u njoj, a osobito mise budu trajno budni i spremni u život provoditi ono na što ih Bog potiče.
Dodao je da se u obiteljima s brojnom djecom ostvaruje najljepša Božja vizija našeg postojanja, u kojoj mladi bračni drugovi prepoznaju kako je opredjeljenje da dadnu život novom ljudskom biću djelovanje s Bogom, svojevrsno ulaganje ne samo u Hrvatsku budućnost, nego i u Božju vječnost. U mladim obiteljima koje se opredjeljuju za život snažno je prisutan Božji stvoriteljski dinamizam ljubavi, te stoga u njima valja prepoznati Božji znak i zahvaliti im što se nisu odlučili živjeti po modelu ljudske sebičnosti, nego po modelu Božje ljubavi. Izrazio je radost što u ovom slavlju možemo biti svjedoci kako Bog po ovim jednostavnim ljudima pobjeđuje u našoj Hrvatskoj.