Sedmoga veljače 1945. godine pred ratnim skloništem širokobriješkog samostana pripadnici tzv. Narodnooslobodilačke vojske likvidirale su dvanaestoricu tamošnjih franjevaca. Bili su to: Marko Barbarić, Stanko Kraljević, Ivo Slišković, Krsto Kraljević, Arkanđeo Nuić, Dobroslav Šimović, Tadija Kožul, Borislav Pandžić, Viktor Kosir, Stjepan Majić, Ludovik Radoš i Žarko Leventić.
Osim njih, tih su dana likvidirani i franjevci uhvaćeni izvan samostana, kod rijeke Lištice, te oni koji su zarobljeni u povlačenju prema Mostarskom Gradcu. Ta činjenica upućuje na to da navodno “sudjelovanje u borbama” u samostanu i oko njega nije moglo biti razlog za likvidaciju kada su ubijeni i oni koji su se nalazili izvan samostana.
Uostalom, neki od ubijenih bili su u kasnoj životnoj dobi te nisu ni mogli sudjelovati u kakvim bitkama. Primjerice, fra Marka Barbarića – Lesku, bolesnog i nepokretnog starca, partizani su odnijeli do skloništa i ubili s ostalim fratrima širokobriješkog samostana. Njegovo ubojstvo pokazuje kako nisu bili važni navodni politički ili drugi grijesi; za smrtnu presudu bilo je dovoljno – biti svećenik.
Podsjetimo, prva skupina fratara stradala je 6. veljače 1945. u Mostarskom Gradcu, gdje su partizanske jedinice uhitile, mučile i naposljetku likvidirale šestoricu fratara. Najstariji fratar imao je 55 godina, a dvojica najmlađih nepunih 20 godina.
Širokobriješki franjevci – foto: Facebook
Još jedna tragedija dogodila se franjevcima širokobriješke župe 11. veljače u selu Izbično. Trojicu fratara partizani su nasilno uhitili za vrijeme slavljenja svete mise i odveli ih u Knešpolje gdje su za njih nosili streljivo prema Mostaru. Trag im se gubi u Grabovoj Dragi kada su izdvojeni iz kolone, a njihovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni. U noći između 20. i 21. svibnja 1945. godine partizani su provalili i u župnu kuću na Kočerinu i ustrijelili župnika fra Valentina Zovka.
Sveukupno je tijekom rata i poraća ubijeno 66 hercegovačkih franjevaca, gotovo trećina od tadašnjega ukupnog broja članova Provincije.
U povodu obljetnice njihovih stradanja, u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu tradicionalno se, početkom veljače, održavaju Dani pobijenih hercegovačkih franjevaca. Ove godine organizirani su deseti put.
Točno na 75. obljetnicu ubojstva franjevaca, 7. veljače ove godine, molitveni program započeo je u 16 sati molitvom kraj ratnog skloništa. Ondje su članovi širokobriješke Frame zapalili 12 svijeća u znak sjećanja na 12 fratara ubijenih i zapaljenih u tom skloništu. Svečanu misu potom je u crkvi predslavio provincijal hercegovačkih franjevaca fra Miljenko Šteko, u zajedništvu s generalnim vikarom hercegovačkih biskupija don Željkom Majićem, vicepostulatorom fra Miljenkom Stojićem i sedamdesetak subraće.
Dio pobijenih hercegovačkih franjevaca – foto: Facebook
Provincijal je u homiliji istaknuo: “I dan danas zaprepašćuje količina šutnje onih koji vladaju arhivima i činjenicama o ovim stravičnim zbivanjima, a još više onih koji iz prve ruke ili po sigurnoj predaji znaju što se dogodilo i gdje su stratišta naših pobijenih. Očito ih ne zastrašuju sudovi ove zemlje, ali mi znamo da to nije jedini sud. Naša su braća ovdje posmicana bez svjedoka. Ovdašnji Brozovi krvavi zločini oskudijevaju svjedocima. S našeg ratnog skloništa, tu pod crkvom u samostanskom vrtu, mi nemamo ni glasa, ni traga, ni fotografije. Preživjeli su samo počinitelji zločinâ, a njih je partijska stega tako stravično natjerala na doživotnu šutnju da se oni ni nakon 75 godina ne usuđuju o tome progovoriti javno.”
Vicepostulator postupka mučeništva “Fra Leo Petrović i 65 subraće” fra Miljenko Stojić zahvalio je svima koji su na bilo koji način pomogli tijekom čitave godine i kratko predstavio rad Vicepostulature. Sve informacije o ubijenim hercegovačkim franjevcima dostupne su na internetskoj stranici pobijeni.info.