“U naše zajedničko molitveno-meditativno razmišljanje lijepo nas može uvesti himan koji se moli u Večernjoj od 17. prosinca pa do uključivo I. večernje Božića:

Riječ spasenja proizlazi
Iz usta, evo, Očevih.
U krilo dvoje primi ga,
O čista Djevo Marijo!

S nebesa tebe rasvijetli
Sad milost Duha plodnoga
Da nosiš Krista Gospoda
Nebeskom Ocu jednaka.

Ti, Vrata Hrama svetoga,
Tajanstven Dom zapečaćen,
Što jedino se otvaraš
Da stanom budeš Previšnjeg.

On, rođen prije Danice,
Po prorocima obećan,
I od Anđela naviješten:
Gospodar zemlji dolazi.

Nek anđeli se raduju,
Nek pjevaju svi narodi,
Jer Višnji skromno dolazi
Da spasi što je propalo.

Današnjim danom i u liturgijskom smislu započeli smo neposredniju pripravu za Isusov rođendan, za svetkovinu Božića! Vrijeme zaista brzo prolazi! Tjedan je dana ostalo do spomenute prelijepe svetkovine Isusova rođenja, a dva tjedna ostala su nam do ulaska u novu godinu. Što će nam donijeti nova godina, ne znamo! No prije nego uđemo u tijek nove građanske godine, koju će nam u svojoj ljubavi, dobroti i darežljivosti darovati dobri Bog, proslavit ćemo svetkovinu Božića. A do te, svima nama drage svetkovine, ostali su nam i dani došašća. Vrijeme došašća želi nas vratiti Isusu, želi nam pomoći da u njemu gledamo svoga Spasitelja, da nam bude izvor radosti i vječita želja. Volio bih da nas te misli vode kroz ostatak došašća do Božića, da bi nam i nova godina bila u zajedništvu s Isusom. S njime je sve lakše.

‘Niti pomisliti ne želim na to
što bi bilo da se Ti
nisi rodio.

Tvoje je rođenje samo dokaz
koliko Bog čezne za čovjekom.

Čovjek nikada nije napušten od Boga
koliko god njegovi životni putovi
izgledali neshvatljivi
i na nekim dijelovima teški!

Da ne misli na ostavljenost
od Boga,
Otac šalje Tebe –
svoga Jedinorođenoga Sina!

Tada Te mnogi nisu
znali prepoznati.

Nisu shvatili da si Ti
otkucaj Očeva srca,
darovan čovjeku
da bude sretan,
da si Ti Putokaz
koji pokazuje pravi
Put,
Istinu i
Život!

Zaista, ne želim ni pomisliti
kako bi bilo
da nije bilo onog prvog u tišini i skrovitosti
dogođenog Božića!

Kako bi samo izgledao
moj život
bez tog dana?’

(J. Šimunović, Imam (li) vremena za tebe, Glas Koncila, Zagreb, 2007., 13-14).

I ovog će Božića kod mnogih na vidljivome mjestu biti postavljene jaslice. Kao zahvalni ukras ili…? U dosadašnjim danima svoga života imao sam prigodu vidjeti mnoštvo jaslica. Volim gledati jaslice, moliti uz jaslice i otkrivati na koje su sve načine umjetnici jedinstveni događaj betlehemske noći prenijeli svojim djelom.

Da bi čovjek u potpunosti razumio smisao Božića i njegovo mjesto u povijesti svijeta pa tako i u povijesti svakoga čovjeka, potrebno je imati djetinje srce i ući na poklón k Isusu, pred jaslice.

Da bi čovjek u potpunosti razumio smisao Božića i njegovo mjesto u povijesti svijeta pa tako i u povijesti svakoga čovjeka, potrebno je imati djetinje srce i ući na poklón k Isusu, pred jaslice. S djetinjim srcem, na trenutak prestaje svaka briga vezana uz mnoge situacije koje život donosi i gleda se na Izvor života koji životnom snagom napaja svakoga tko mu se približi. Poruka Božića sažeta je u jednostavnim riječima: Bog dolazi na zemlju i ostaje zauvijek Emanuel – s nama Bog! Tu bi poruku čovjek trebao nositi u svome srcu 365 ili 366 dana u godini i od nje živjeti, a ne samo u vrijeme božićnih (blag)dana. Božić je događaj koji je promijenio povijest, pa može promijeniti i naš život. Potrebno je samo u to vjerovati. Jedan je slikar slikao zimski krajobraz. Snježni pokrivač pokrio je tlo i borove. Krajobraz je naslikao u noći i cijeli je bio zavijen u tamu. Naslikao je i jednu kolibu. Ona se jedva uočavala u toj noći i sjeni stabala. Cijela je slika izgledala kao da joj nešto nedostaje. Tada je slikar upotrijebio žutu boju i dodao malo svjetlosti u prozor kolibe, što je slici odmah dalo neki odsjaj radosti. To jedno jedino svjetlo koje je prosulo zlatne zrake preobrazilo je dojam tmurnoga i sumornoga krajobraza u mjesto iz kojeg zrači svjetlost i isijava smirenost. U suprotnosti s hladnom tamom okolne šume, to malo svjetlo u prozoru kolibe stvorilo je toplinu iz koje je zračila ljubav i smirenost.

Tijek nastajanja ove slike i ono što ona prikazuje, možemo usporediti s uzvišenim događajem u povijesti – rođenjem Boga u tišini betlehemske noći, u štalici koja je odisala mirom, radošću i svjetlom. Vijest o rođenju Djeteta brzo se proširila krajem, a s njom i mir, radost i svjetlo. Svjetlo donosi promjenu u noći i daje sigurnost. Neki je čovjek svakoga dana silazio u utrobu zemlje, u rudnik soli, s krampom i svjetiljkom. Jedne večeri, dok se vraćao na površinu, u tijesnom i zakrivljenom hodniku svjetiljka padne na zemlju i razbije se. U prvi čas rudar je bio gotovo zadovoljan: „Konačno sam se je riješio! Morao sam ju uvijek nositi sa sobom, paziti gdje ću je staviti, čuvati je i za vrijeme posla; ovako imam jednu brigu manje. Sada se osjećam puno slobodnijim! I na kraju krajeva, ovim putem prolazim godinama, ne mogu se izgubiti!“

Put ga je međutim ubrzo izdao. U mraku je on izgledao potpuno drugačije. Načinio je nekoliko koraka i naletio na zid. Kao da to nije bio onaj nekadašnji hodnik, kako to da se u njemu teško snalazi? Zar je moguće da je već krenuo pogrešnim smjerom? Pokušao se vratiti, ali se našao na rubu jezera u koje se ulijevala voda iz kolektora

‘Vjerojatno nije jako duboko!’ pomisli, ‘ali ako pođem tuda po mraku sigurno ću se utopiti.’ Baci se na zemlju i počne hodati četveronoške. Povrijedio je ruke i koljena. Suze su mu navrle na oči kad je shvatio da se udaljio tek nekoliko metara i zapravo neprestano hoda u krug. Tada poželi svoju staru svjetiljku. Poslušno je čekao da netko siđe i da mu, makar plamićkom svijeće pokaže izlaz.

Rođenjem Isusa u betlehemskoj štalici zasjalo je svjetlo cijelome svijetu, svjetlo koje vodi u život.

Rođenjem Isusa u betlehemskoj štalici zasjalo je svjetlo cijelome svijetu, svjetlo koje vodi u život. Kada je počeo javno djelovati, za sebe je govorio da je svjetlo svijeta i tko ga slijedi neće hodati u tami, nego će imati svjetlo života. Njegove riječi jesu svjetlo koje pokazuje pravi put u našem životu. Čudesno je otajstvo Božića. Taj događaj mijenja uhodani tijek života svijeta. Božić je proglas Božjeg čovjekoljublja. Božić je navještaj da je Bog posve blizu čovjeku, da nije negdje daleko, nedostupan, da nije onaj koga nije briga za čovjeka. Jednostavna srca prepoznala su te noći Božansko srce. Ljudi su se okupljali oko njega, a kada je odrastao i počeo svoje djelovanje, broj onih koje je taknula njegova riječ, sve više i više je rastao. Otkrili su da je Isus došao i radi njih na svijet. „Tvoja riječ nozi je moja svjetiljka i svjetlo mojoj stazi. Objava riječi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje“ (Ps 119, 105.130) Koliko je Isus osvijetlio naš život? Nemojmo se ustručavati doći pred jaslice u poniznosti i jednostavnosti srca. Zagledajmo se u malo Dijete. Vjerujem da ćemo kroz ove božićne dane češće dolaziti pred jaslice sa svojim molitvama… Dođimo pred njih i ostavimo po strani uhodane rituale te dozvolimo da srce progovori. Zahvalimo za betlehemsku noć u kojoj je rođen Isus. Ona je jedan novi početak! Početak ostvarivanja našega spasenja. To malo dijete izraslo je u osobu koja je dragovoljno umrla za nas, da bi nas sve oslobodila spona grijeha i vječne smrti. I na križu, kao i u jaslicama, spaja se božansko i ljudsko, Nebo i zemlja! Radujmo se Isusovu dolasku među nas, ali ne zaboravimo se pouzdati u njega kao Spasitelja. Tako će nam Božić biti potpun, a božićno svjetlo Isusove prisutnosti obasjavat će dane našega života. Nema boljeg razdoblja tijekom godine nego ovo božićno vrijeme da svojživot posvetimo Isusu koji se rodio radi nas i da ga prihvatimo kao osobna Spasitelja, kao onoga koji nam jedini može pružiti utjehu u životu i biti svjetlo na našim putovima. Vidimo li takvog Isusa u liku malena Djeteta položenog u jaslice? Ako je naš odgovor pozitivan, onda možemo uskliknuti: Hvala Ti Oče nebeski na Isusu koji se rodio da nas spasi i da bude s nama Bog!

Pokušajmo ovog Božića, kada sva slavlja utihnu i sva okupljanja raziđu, razmišljati o svom mjestu u otajstvu Božića. Pokušajmo to učiniti pomoću dvije vježbe.

Prva vježba: Znamo likove koji su povezani s Isusovim rođenjem. Znamo likove koje rado viđamo i stavljamo u jaslice. Pitanja koja glase su: kojem smo liku u jaslicama najsličniji i zašto? (može se ostati u tišini!) te koji bismo lik iz jaslica voljeli biti i zašto? (opet u tišini o tome razmišljati).

Druga vježba: Pred nama su jaslice sa svim likovima koji su vezani za Isusovo rođenje. Ovaj put jaslice imaju još jedan lik koji nije tradicionalan. Što mislite koji je to lik?Taj lik je svatko od nas sâm. Uputili smo se stazom do jaslica u kojima je položen Isus – novorođeni Kralj i Emanuel. Došli smo do njega i … što činimo? Ja znam da tiho gledam Dijete, rođena da bude zauvijek Bog u danima života zemlje, ali i mojega života. Gledam ga, dok mi se srce ispunja mirom Božje blizine! Pogledi su nam se susreli! U mojem pogledu Dijete je osjetilo sve moje molitve i čežnje, strahove i nemire, a ja u Njegovu potvrdu da ih ono već zna i osjeća te da će sa mnom biti u svim trenutcima života.

Zato ovog Božića, kada taj neponovljivi događaj postaje svjesno dio mene i ja dio toga događaja, smijem moliti: Molim da Isusove učenice i učenici cijelim svojim srcem prihvate Isusa Krista kao jedinoga spasitelja i otkupitelja ljudi. Mnogi se danas (samo)proglašavaju kao „obećani“ spasitelji ljudskoga roda, mnogi se nazivaju učiteljima i prodaju svoja učenja kao filozofiju života koja donosi nešto revolucionarno i dugo očekivano u mnoge ljudske živote. No ne donose ono što su „spasiteljski“ nudili… Mnogima molim iskrenu vjeru i životnu snagu da ostanu uz Isusa Krista ili da mu se vrate, njemu i njegovim riječima koje su istina, put i život…

U neponovljivoj betlehemskoj noći, čula se pjesma anđela: „Slava Bogu na visini…“ Molim da se ovoga Božića toj radosnoj pjesmi anđela pridruže i Isusove učenice i učenici, vraćajući Bogu mjesto koje mu pripada u čudesnosti stvorenoga i darovanoga svijeta. Molim da se Isusove učenice i učenici ne stide svjedočiti svoju vjeru Isusu Kristu. Više puta osjećamo kako nije baš poželjno isticati pripadnost Isusu u ovom našem suvremenom, postmodernom vremenu i društvu koje nas okružuje.

Konkretizacijom Isusovih riječi u vlastitom životu, pružamo svjedočanstvo koje čini naše vrijeme i naše okruženje ljepšim, boljim, pravednijim i čovječnijim. Molim da se Isusove učenice i učenici ne umore i ne posustanu svjedočiti za Učitelja rođenoga u betlehemskoj štalici i to svojim radom, djelovanjem i životom, unatoč vremenu i raspoloženju čijeg su svakodnevno dionici. Božić je svetkovina Božje ljubavi prema čovjeku koja je u Isusu Kristu postala ljudskim očima vidljiva, rukama opipljiva i ušima razumljiva. Molim da svaka Isusova učenica i učenik osjeti Božju nesebičnu ljubav i njegovu blizinu u blagdanskim danima, ali i u svim trenucima života, a napose u onima kada bi pomislili ili bili uvjereni da ih je Bog zaboravio, ostavio ili da ne čuje njihove vapaje i molitve.

Božić je dokaz da jednostavnost i poniznost imaju svoju vrijednost. Vrijeme u kojem živimo ne priznaje jednostavnost, a poniznost odbacuje. Molim ovoga Božića da jednostavnost i poniznost krase Isusove učenice i učenike kao što su krasili jednostavne i ponizne Mariju i Josipa, kao što su krasili pastire koji su se došli pokloniti novorođenome Kralju. U jednostavnosti i poniznosti mnogo se toga može otkriti za sretniji, blagoslovljeniji i ispunjeniji život.

Božić je dokaz Božje brige za ljude. Bog nikada ne napušta ljude, a u njegovu Sinu Isusu Kristu to je bilo više nego očito. Kao što je Isus pokazao Božju brigu prema ljudima, tako i njegove učenice i učenici trebaju svakodnevno svjedočiti vlastitu brigu prema svojim bližnjim i onima koji su u najrazličitijim životnim potrebama. To molim ovoga Božića za sve nas koji smo u Isusovoj zajednici te da se zapitamo i odgovorimo što smo zadnje dobroga učinili za svoje bližnje i kada je to uopće bilo?

Božić je svetkovina uz koju dolaze mnoge želje. Čestitamo jedni drugima Božić i uvijek im nešto zaželimo. Uz ove nabrojene želje, vjerujem da svatko ima još mnoge, mnoge želje koje stanuju u srcu. Što se može kada ljudsko srce nije zasitno! Zato molim ovoga Božića da radost bude više prisutna na licima naših građanki i građana, a što je uvelike povezano i sa sigurnošću životnih dana. Molim da se u Lijepoj našoj smanjuje nezaposlenost, da nestane nepravedno stjecanje dobiti, da radnici budu pravedno vrednovani za svoj rad, da svi napredujemo u duhovnoj dimenziji čovještva, da se vrati dostojanstvo svakog čovjeka od začeća pa do smrti, da volimo život u obitelji, da nestanu sredstva koja umanjuju čovjeka u čovječnosti, da ima dovoljno dječjih vrtića, da škole odgajaju i obrazuju za život, da fakulteti u tome nastave, da se vrati dostojanstvo i vrijednost zanimanja i zvanja koja to zaslužuju, a ovo im je vrijeme to nepravedno oduzelo…

Molim da prestane rat u Ukrajini i da možemo svi opet s mirom i sigurnošću živjeti. Molim da nestane COVID-19.

Udruženi u snazi molitve, vjerujem da ćemo to i izmoliti!

Neka naša domovina Hrvatska ovoga Božića bude odsjaj Betlehema, a srce svakog njezina stanovnika tople jaslice, gdje će se Isus roditi i zauvijek ostati Emanuel!

Završio bih pjesmom koja je ovih dana objavljena, a pjevaju je Kikići i Genijalci.”

Vratite nam malog Isusa

Vratite nam malog Isusa
Vratite nam Sina Božjega
Na proslavi ovoj fali glavni lik
Fali slavljenik

Orašar je super, stvarno je,
Al' ne može zamijenit' jaslice.
U njima je poanta
Glavni lik
Pravi slavljenik

Ma, super su kolači,
Fritule,
Okićene jelke,
Lampice,
Zabave i fešte, priredbe,
Božićne čarolije

I zabavan je taj neki čudni djed
Podebeo stvor, duge brade, sijed,
Darove on nosi djeci svoj
Osim gladnoj afričkoj.

Od lažnog sjaja bliješti
cijeli grad
Kobasice i vino svugdje naći ćeš sad
Lumpa se i gušta adventiranje
Uz malog kralja skrivanje

Novac tu se slavi kao bog
Kupi, kupi više ovog, onog i tog,
Pred kamerama daruj siromašnog
Pa brzo s tim na Face ili blog.