U povodu Susreta susreta hrvatske katoličke mladeži 17. rujna u Bjelovaru zavirili smo na stranice Bjelovarsko-križevačke biskupije kako bismo saznali nešto više o domaćinu ovog radosnog događaja koji mladi s nestrpljenjem očekuju punih pet godina.

Nakon Čazme koja je nekoliko stoljeća bila najznačajnije mjesto toga kraja, sredinom 18. stoljeća na istočnom dijelu podno južnih padina Bilogore utemeljeno je i izgrađeno novo središte, grad Bjelovar, na platou između rječica Plavnice s Jelencem i Bjelovacke (po potoku Beloblcka, Beloblaška, Bjelovacka). Po odredbi carice i kraljice Marije Terezije izgradnja Bjelovara započela je 1756. godine. Radove je vodio general Filip Beck. Tadašnja Vojna krajina željela je ponajprije da Bjelovar bude vojno središte Varaždinskoga generalata i dviju krajiških pukovnija: Križevačke i Đurđevačke. Godine 1772. Bjelovar stječe status gradske općine, a tek ukinućem Vojne krajine slobodni je grad od 1874. godine i sjedište Bjelovarsko-križevačke županije. Drugi svjetski rat i poraće odnio je mnoge žrtve. Nakon Drugoga svjetskog rata po zloglasnoj komunističkoj OZNA-i ubijeni su franjevci, profesori bjelovarske gimnazije, Sebastijan Šantalab i Ferdo Gassman, te brojni građani i civili iz okolice.

Stvaranjem samostalne države Hrvatske i vraćanjem slobode i demokracije Bjelovar je ponovno slobodan grad i sjedište Bjelovarsko-bilogorske županije. Osim toga, vrijedno je spomenuti, da su u Bjelovaru gotovo 40 godina djelovali redovnici pijaristi. Red je osnovao sv. Josip Kalasancijski, a potvrdio ga je papa Grgur XV. 1622. godine kao školski red. Njima je Marija Terezija najprije 1755. godine dodijelila dotadašnje sjedište sjedinjenog biskupa u Marči kod Ivanića s okolnim posjedom, dok se nisu 16. listopada 1761. preselili u Bjelovar, gdje su vodili duhovnu skrb za vojsku, vojnu glazbu, od 1772. godine bjelovarsku župu te školstvo. I njih je dokinuo car Josip II., pa je župa u Bjelovaru od 1790. godine bila povjerena biskupijskim svećenicima. Tako je, nažalost, Kalnički arhiđakonat kroz dulje razdoblje ostao bez samostana i redovnika, sve do osnutka franjevačkog samostana u Bjelovaru 1935. godine.

Iz nedavne povijesti toga kraja važno je istaknuti 5. prosinca 2009. godine kada je Apostolska nuncijatura u Republici Hrvatskoj objavila vijest da je sveti otac Benedikt XVI. osnovao Bjelovarsko-križevačku biskupiju i za prvog biskupa imenovao mons. Vjekoslava Huzjaka.

Bjelovarsko-križevačka biskupija jedina nema međunarodne granice, jer je okružena drugim Biskupijama. Od Zagrebačke nadbiskupije odvojeni su dekanati: Bjelovarski, Cirkvenski, Čazmanski, Garešnički, Križevački, Vrbovečki i Zelinski te od tako izdvojenih dekanata osnovana je Bjelovarsko-križevačka biskupija, kojoj je sjedište određeno u gradu Bjelovaru, a postojeću župnu crkvu, posvećenu Bogu u čast svete Terezije Avilske, uzdiže se na stupanj i dostojanstvo katedralne crkve obvezujući Te da se u njoj, prema pravnoj odredbi, ustanovi kanonički kaptol.

K tomu, rektorsku crkvu, posvećenu Bogu u čast Svetoga Križa koja se nalazi u gradu Križevcima, urešuje se naslovom i dostojanstvom konkatedralne crkve, sa svim pravima, počastima i povlasticama te dužnostima i obvezama koje pripadaju crkvama te vrste.

Katedrala sv. Terezije Avilske – Bjelovar / Foto: Bjelovarsko-križevačka biskupija

Katedrala sv. Terezije Avilske u Bjelovaru

Na glavnom, kvadratnom trgu u Bjelovaru, na njegovoj istočnoj strani, nasuprot dvokatnoj vojarni »Preradović« smještena je crkva sv. Terezije.

Na poziv vojne uprave u Bjelovaru 16. listopada 1761. došli su redovnici pijaristi, braća Hubert i Ignacije Diviš. Kao redovnici koji se bave školstvom, otvorili su već 5. studenoga 1761. školu za djecu vojnih časnika, a od 1763. njihovu školu pohađala su i građanska djeca. Uza školstvo i službu kapelnika vojne glazbe, započeli su od 1761. i vjersku djelatnost u kapelici, koja je pripadala župi sv. Marije Magdalene u Kapeli. Imali su privremeni smještaj za svoju školu i stanovanje. Odredbom kraljice Marije Terezije, konačno je 10. travnja 1765. započelo kopanje temelja za crkvu u Bjelovaru, a 12. svibnja 1765. blagoslovljen je temeljni kamen. Svečano je 1770. godine na tornju postavljen križ. Gradnja crkve dovršena je 1771. godine, što označuje i kronogram na zapadnom pročelju: D:O:M:V:M Ista eCCLesIa DiVae VIrgInI theresIae a regina MarIa theresIa posIta est. Na blagdan sv. Terezije Avilske, 15. listopada 1772. crkva je blagoslovljena.

Bečki dvor, kao patron župa u Vojnoj krajini, odredio je na početku 1771. godine da se u Bjelovaru osnuje župa i povjeri pijaristima. Hubert Diviš svečano je 22. veljače 1772. kanonski uveden u upravu novoosnovane župe sa sjedištem u Bjelovaru. Crkva je od 1772. godine župna, a posvetio ju je 15. listopada 1775. zagrebački biskup Josip Galjuf. Od 1772. do 1774. godine izgradili su pijaristi, desno i lijevo od crkve, svoj kolegij i školu, gdje su plodno djelovali do ukinuća »reformom« cara Josipa II. 1789. godine. Bjelovarska župa tada je dobila svoje konačne granice, a od 1789. godine vode ju biskupijski svećenici. U zgradi kolegija ostao je župni stan, a školska zgrada ostala je u službi gradskoga školstva. Crkva je do potresa 1880. godine imala i šest pokrajnjih oltara: sv. Terezije Avilske, Blažene Djevice Marije, sv. Josipa, sv. Ivana Nepomuka, sv. Apolonije i sv. Josipa Kalasancijskoga, osnivača reda pijarista. Njih su resile veoma vrijedne oltarne slike. One su 1847. godine poslane u Beč na obnovu, ali su prijevarom zadržane u Beču, a umjesto njih su u Bjelovar poslane, bezvrijedne slike. Nakon razorna potresa 1880. godine odvjetnik dr. Ivan Ružić predlagao je da se sagradi nova, veća crkva u Bjelovaru, ali taj prijedlog nije usvojen. Ostalo je na stanovištu da se crkva ima obnoviti, pa je 1886. godine pozvan iz Zagreba obnovitelj prvostolne crkve Herman Bolle, da kao graditelj pogleda župnu crkvu u Bjelovaru i načini nacrte s troškovnikom za njezinu obnovu. Graditelj Bolle učinio je jedan nacrt, a županijski mjernik Jirošek učinio je dva nacrta za uređenje župne crkve i župnog stana izvana. Prevladao je Bolleov prijedlog o obnovi crkve i nabavi kamenog inventara. Da bi se u crkvi dobilo više prostora, odlučeno je da se uklone oltari sv. Ivana Nepomuka i sv. Josipa Kalasancija, a njihovi kipovi da se postave desno i lijevo na glavnom oltaru. Tako je crkva dobila glavni oltar sv. Terezije Avilske, dva pokrajnja, Blažene Djevice Marije i sv. Josipa, propovjedaonicu, dvije drvene ispovjedaonice i pod korom oltar Srca Isusova, jer je maknut i oltar sv. Apolonije. Tako je ta crkva, koja ima posebno značajan položaj u odnosu na urbanističku kompoziciju trga, sačuvana do naših dana zauzetom skrbi svojih duhovnih pastira i vjernika. Crkva, kao i cijeli pijaristički sklop, zbog svoje urbanističke i umjetničke važnosti proglašena je spomenikom kulture i stavljena pod zaštitu Hrvatskoga konzervatorskog zavoda. Ta središnja gradska crkva bulom pape Benedikta XVI. De maiore spirituale bono, od 5. prosinca 2009., uzdignuta je na katedralu Bjelovarsko-križevačke biskupije, sa sjedištem u Bjelovaru.

Svetišta u Biskupiji

Crkva sv. Križa – Križevci / Foto: Bjelovarsko-križevačka biskupija

KONKATEDRALNA CRKVA SV. KRIŽA – KRIŽEVCI

Crkva Svetoga Križa najstariji je sačuvani spomenik u Križevcima i jedna je od najstarijih crkava kontinentalne Hrvatske. U pisanim se izvorima spominje već 1232. godine, a bila je sagrađena izvan zidina Donjega grada unutar zasebne utvrde. Tijekom svog višestoljetnoga postojanja doživjela je brojne preinake i dogradnje. Iz najranije faze izgradnje ostao je sačuvan bočni portal iz 14. st. i manje monofore. Postojeći izgled crkve potječe iz kasne ili razvijene gotike s kraja 15. st.

Temeljito je obnovljena 1913. godine po nacrtima arhitekta Stjepana Podhorskog, kao jedan od prvih spomenika u Hrvatskoj restauriran po načelima prezentacije svih stilskih slojeva. Nekada je bila župna crkva, a kad je sjedište župe prebačeno u pavlinsku crkvu sv. Ane, gotovo stotinu godina bila je izvan svoje funkcije.

Osobitu ljepotu i čar crkvi daju vitraji i mozaici na njezinom pročelju s prikazom Kristova raspeća i sv. Ćirila i Metoda, a posebnu vrijednost u njoj predstavlja mramorni oltar iz 1756. godine kao remek-djelo kiparskoga umijeća kasnog baroka, rad ljubljanskog kipara talijanskog porijekla Francesca Robbe.

Oltar je prvobitno rađen za potrebe zagrebačke katedrale u kojoj se nalazio sve do njezine obnove koncem 19. st. Isklesan je od prvoklasnog bijelog, crnog i žutog mramora s raskošnim dekorativnim elementima u oblikovanju arhitektonske cjeline. U središtu oltara je skulptura Raspeti Krist, s lijeve strane je Mojsije s mjedenom zmijom, a s desne Žrtva Abrahamova. Posebnost unutrašnjosti crkve daje i njezin središnji oslikani više od osam metara širok luk s prikazom Krvavog sabora križevačkoga koji je 1914. naslikao Oton Iveković.

Nova Rača / Foto: Bjelovarsko-križevačka biskupija

BISKUPIJSKO MARIJANSKO SVETIŠTE U NOVOJ RAČI

Nova Rača smještena je jugoistočno od Bjelovara, a koja se spominje još davne 1230. godine, kada su templari (pučki zvani ”božjaci”) dali zagrebačkom biskupu Stjepanu II. zemlju u Vaškoj, a on je njima dao zemlju, na području današnje Rače.

Ovdje su templari 1312. godine, malo prije ukinuća svoga reda sagradili crkvu sv. Marije koja se spominje do dana današnjega, kao sjedište župe.
U predturskom razdoblju pisani dokmenti ukazuju na češće mijenjanje naslova crkve ili postojanje više crkava na ovom području. Uz crkvu sv. Marije, 1410. godine spominje se i crkva sv. Nikole, te crkva sv. Benedikta, 1334. i i 1501. godine, u današnjem Bedeniku.

Godine 1530. spominje se kao utvrđeno mjesto „castrum Rache“ koje su razorili Turci jer je u Rači bilo trgovište i veća feudalna gospoštija. Dolaskom Turaka na ovo područje prema Čazmi od 1552. do 1559., Rača je stradala, pa tako i gotička crkva u njoj. Godine 1707. ponovno se obnavlja župna crkva u Rači. Te iste godine Kalnički arhiđakon Juraj Bedeković donio je sporazum o razgraničenju župa u Međurači i Rači, odnosno o osnutku župe u Novoj Rači. Razlozi su bili pastoralni, prvenstveno zbog udaljenosti ali i čestih poplava na ovom području, od jeseni do proljeća. Krajnje razgraničenje između tih dviju župa provedeno je 1742. godine, kada je i sjedište župe iz Međurače preneseno u Nevinac.

Današnji oblik crkva je dobila 1782. za župnikovanja Franje Josipa Rosenberga. A 11. srpnja 1805., posvetio ju je zagrebački biskup Maksimiljan Vrhovac. U 18. stoljeću je barokizirana, a zbog svoje povijesne i umjetničke vrijednosti proglašena je spomenikom kulture.

Osnutkom Bjelovarsko-križevačke biskupije 5. prosinca 2009. te preuzimanjem službe prvog bjelovarsko-križevačkog biskupa 20. ožujka 2010. godine, mons. Vjekoslav Huzjak odlučio je, za svoju biskupiju, župnu crkvu u Novoj Rači proglasiti Marijanskim Svetištem. Proštenja u Svetištu vezana su uz Marijanske blagdane, a glavna proštenja su za Veliku i Malu Gospu.

Svetište Majke Božje Glogovne / Foto: Križevci

ŽUPA UZNESENJA BDM – GLOGOVNICA

Svetište Majke Božje Glogovne

Glogovnica je naselje smješteno 12 km sjeverno od Križevaca. Župa se prvi puta spominje 1175. i 1334. godine. U pisanim izvorima iz 1230. godine kao samostanska crkva navodi se crkva pod imenom Blažene Djevice Marije. Župna crkva na čast Uznesenja BDM, sagrađena je u 12. st., obnavlja se od 2011. godine do danas.

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije – Gornja Rijeka / Foto: Gorna Rijeka

ŽUPA UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE – GORNJA RIJEKA

Župa se spominje 1248. i 1334. pod imenom Mali Kalnik. Župna crkva Uznesenja Marijina sagrađena je 1650. godine, obnovljena je iznutra 1989., a izvana 2015. godine. Proštenja su na Veliku Gospu i Malu Gospu.

Crkva Majke Božje Koruške – Križevci / Foto: Wikipedia

KRIŽEVCI – BLAŽENA DJEVICA MARIJA ŽALOSNA I SVETI MARKO KRIŽEVČANIN

Crkva Majke Božje Koruške župna je crkva križevačke župe Blažene Djevice Marije Žalosne i Svetoga Marka Križevčanina, smještena uz glavnu cestu u pravcu prema Zagrebu, na samom zapadnom ulazu u grad, u blizini potoka Koruške.

Sam postanak crkve i njezina posebnost vezani su za čudotvorni zavjetni kip Majke Božje Žalosne s mrtvim Kristom u krilu, postavljenim na visokom stupu, koji je 1674. godine izradio tada vodeći varaždinski kipar Ivan Jakov Altenbach.

Štovanju čudotvornog kipa Majke Božje Žalosne najviše je pridonio pavlinski povjesničar Nikola Benger svojim djelom Kraljica mučenika, objavljenim 1730. na latinskom jeziku u Čenstohovi u Poljskoj, opisavši u njemu čudesna uslišanja po zaslugama Majke Božje Koruške.

Zbog velikog broja hodočasnika koji su pristizali iz cijele Hrvatske, 1702. za pil Žalosne Gospe najprije je bila podignuta kapelica koja je 1715. produljena i u nju su postavljeni oltari. Zalaganjem župnika Lovre Starčića, 1725. godine sagrađena je nova crkva kao građevina središnjeg trolisnog svetišta, natkrivenog širokom kupolom, tlocrtno križnog oblika u čijem je središtu smješten kip Majke Božje Žalosne, jedinstvena dotada u Hrvatskoj. 1872.-1873. godine crkva je produljena i popravljena te je od temelja izgrađen novi zvonik koji je razbio izvornu simboličku arhitekturu s dominantom u križištu gdje je smješten čudotvorni kip Majke Božje Žalosne.

Glavni oltar postavljen je 1738. godine, a oltarnu sliku Sveta obitelj naslikao je veliki pavlinski slikar Ivan Ranger. Zidove svetišta, bočnih kapela i kupolu oslikao je freskama nepoznati autor 1726. godine, ali su te izvorne freske, na žalost, bile oštećene te su obnavljane krajem 19. st. Svojim jedinstvenim izgledom sa zvonikom i kupolom te plastično ukrašenim pročeljem, s kipom Bezgrješne iz 1718. godine u visokoj niši i anđelima s lijeve i desne strane Gospina kipa, ova je crkva oduvijek plijenila pozornost putnika namjernika, hodočasnika i ljubitelja umjetnosti. Nad krovom sakristije smješten je kip Tužnoga Krista s početka 18. st. Proštenja su za Veliku i Malu Gospu i blagdan Gospe Žalosne.

Crkva Gospe Lurdske u izgradnji / Foto: Župa Blažene Djevice Marije Gospe Lurdske

BJELOVAR – ZVIJERCI – BLAŽENA DJEVICA MARIJA – GOSPA LURDSKA

Župa je osnovana dekretom mons. Vjekoslava Huzjaka, biskupa bjelovarsko-križevačkoga, Broj 520/2011. od 1. kolovoza 2011. godine i to podjelom župe Sv. Antuna Padovanskog – Bjelovar.

Župne crkve nema nego se u obične dane Euharistija slavi u prigodnoj kapelici u stanu, a nedjeljom i blagdanima u iznajmljenom prostoru društvenog doma u naselju Zvijerci. Župa koja broji oko 4.500 katolika priprema se za izgradnju crkve, a malo po malo župa postaje mjesto okupljanja brojnih vjernika posebice kroz dane obilježavanja svetkovine Blažene Djevice Marije Gospe Lurdske.

Crkva sv. Josipa – Grubišno Polje / Foto: Grubišno Polje

ŽUPA SV. JOSIPA I IMENA MARIJINA – GRUBIŠNO POLJE

Župa se spominje 1334. i 1501. godine, za Turaka propala, obnovljena 1782. Župna crkva Sv. Josipa sagrađena je 1781., posvećena 29. 6. 1907., obnovljena 2014. godine. Nova župna kuća sagrađena je 2000. godine, a stara je neuporabljiva. Nedjelju poslije blagdana Imena Marijina već tradicionalno se održava “Marinje”. U župi djeluje i redovnička zajednica sestara Milosrdnica sv. Vinka Paulskog. U Grubišnom Polju imaju svoj samostan od 1939. godine i od tada djeluju u župi kao katehistice i sakristanke.

Crkva Sveta Tri Kralja u Kominu / Foto: Muzej Zelina

SVETA TRI KRALJA – KOMIN

Unutar župe svete Marije Magdalene u Bisagu koja se spominje već 1409. godine nalazi se proštenjarska crkva sveta Tri Kralja u Kominu, koja je sagrađena u drugoj polovici 17. stoljeća. Komin je hodočasničko mjesto za mnoge vjernike, ne samo iz Zelinskog kraja nego i šire.