U propovijedi na misi u Mariazellu u subotu 27. kolovoza mons. Živković je rekao: „Molim mariazellsku Bogorodicu za njezin zagovor, kako bi naš narod i dalje mogao obogaćivati ovaj panonski prostor i bio čvrsti most i posrednik mira i pomirenja u srcu Europe”.

Na tradicionalnom, jubilarnom stotom hodočašću Gradišćanskih Hrvata tijekom vikenda u najvećem austrijskom marijanskom svetištu okupilo se više od pet tisuća hodočasnika iz austrijskog Gradišća, Mađarske, Slovačke, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Na hodočašću je sudjelovalo nekoliko biskupa, a među hodočasnicima su bili i predstavnici političkih tijela.

O osloncima u životu

Za hodočašće su potrebne dobre cipele, ruksak i hodočasnički štap, podsjetio je biskup Živković u propovijedi. „Dobre i čvrste cipele simbol su i našeg životnog i vjerničkog puta, koji nije uvijek ravan i jednostavan, nego često neravan, bolan i težak”, rekao je. Prema njegovim riječima, dobre i solidne cipele mogu biti i obitelj, vjera i kršćanske vrijednosti. „Na tome temelju počiva naše društvo, naša Crkva i naš zajednički život”.

Molim mariazellsku Bogorodicu za njezin zagovor, kako bi naš narod i dalje mogao obogaćivati ovaj panonski prostor i bio čvrsti most i posrednik mira i pomirenja u srcu Europe.

U ruksak se sprema samo najpotrebnije i najvažnije, „kako sa sobom ne bismo nosili nepotreban teret”, usporedio je, nastavivši: „Koliko nepotrebnih tereta nosimo sa sobom? Naš moderni način života često nas tišti i opterećuje, tako da ne vidimo ono bitno i važno u životu i gubimo ga iz očiju”. Ruksak, dodao je, podsjeća na skroman stil života, koji otkriva pogled na bližnje, na siromašne i odbačene.

Dobre i čvrste cipele simbol su i našeg životnog i vjerničkog puta, koji nije uvijek ravan i jednostavan, nego često neravan, bolan i težak.

Štap je, nastavio je, za hodočasnike važan oslonac na putu, kad su iscrpljeni. „Za nas vjernike štap je vjera, Božja Riječ, euharistija, molitva, sakramenti, to je oslonac u našemu životu”.

Podsjetio je da su se u prijašnjim vremenima hodočasnici koristili štapom i u obrani od opasnosti. A opasnosti današnjeg vremena nisu uopće manje nego one u prošlosti, samo su drugačije, napomenuo je.

„Sekularizam, fundamentalizam, populizam, potrošačka ovisnost, vjerska površnost, a za nas Hrvate to su jeftina prilagodba i gubitak jezika i zajednice”.

Zajednica Gradišćanskih Hrvata treba „ljude koji ljube svoj narod, koji ljube vjeru i njeguju svoj jezik i kulturu”, naglasio je biskup.

Koliko nepotrebnih tereta nosimo sa sobom? Naš moderni način života često nas tišti i opterećuje, tako da ne vidimo ono bitno i važno u životu i gubimo ga iz očiju.

Mons. Živković predslavio je euharistijsko slavlje i u nedjelju, na kojoj je propovijedao izaslanik Hrvatske biskupske konferencije varaždinski biskup Bože Radoš. Sudjelovali su i bratislavski pomoćni biskup Jozef Halko, predsjednik Mađarske biskupske konferencije jurski biskup András Veres, sambotelski biskup János Székely i biskup Graza Wilhelm Krautwaschl, koji je predvodio procesiju svjetla.

Zbor „Pax et Bonum”, sastavljen od 130 pjevača, gradišćanskih Hrvata iz Austrije, Slovačke i Mađarske, koji je osnovao biskup Živković, pjevanjem je pratio liturgijska slavlja u subotu i nedjelju.

Na hodočašću je predstavljena i nova himna Gospe mariazellske, koju je za tu prigodu skladao voditelj zbora Ivo Šeparović. Biskup Živković otpjevao je sam himnu pred oltarom bazilike u Mariazellu.