Biskup Ivan Šaško istaknuo je kako je ovo već osma godina kako se na današnji dan moli za hrvatske vojnike, kršćane i muslimane, čija su tijela na ovome mjestu položena u zemlju: “Osmu godinu živimo u nadi da će zagrebačke gradske vlasti, ali i hrvatske državne vlasti pokazati malo ljudskosti i dopustiti da nad njihovim kostima bude vidljivo ime i znak vjere u kojoj su živjeli na zemlji, dok istodobno molitvom i vjerom ispovijedamo nadu da ih je Bog, u svome smilovanju, primio u vječno blaženstvo.”

Osmu godinu živimo u nadi da će zagrebačke gradske vlasti, ali i hrvatske državne vlasti pokazati malo ljudskosti…

Svjesni da su ti ljudi i imena odbačeni te da takav pristup otvara puno drugih pitanja, osam godina odavde usmjeravamo pozornost prema nečemu za što smo mislili da je sasvim razumljivo u društvima koja se rado pozivaju na humanost i na ljudsko dostojanstvo.

FOTO: Pero Šola // Molitva za katoličke vjernike na oskvrnjenim grobovima hrvatskih vojnika

Također je rekao kako je ovo grobljansko polje “poput onih tvari i sredstava koje pokazuju narav, stanje i promjene određene tvari; ovo polje, koje se samo čini da je polje smrti, zapravo je poput indikatorskoga ili lakmus-papira kojim se pokazuje i provjerava stanje na svim poljima života u društvu”.

“Odnos ljudi i mjerodavnih vlasti prema umrlima govori ne samo o smrti i o prošlosti nego – puno više – o životu, o sadašnjemu životu i o budućnosti. Da, upravo na grobljima se vidi zrelost i nezrelost jednoga društva, osobito europskoga, njegove vrijednosti i njegove slabosti, njegova postignuća i nastojanja”, naglasio je.

Odnos ljudi i mjerodavnih vlasti prema umrlima govori ne samo o smrti i o prošlosti nego – puno više – o životu, o sadašnjemu životu i o budućnosti

Tako ovo polje, rekao je, govori o našemu odnosu prema životu i smislu postojanja; govori o brizi za djecu, o odgoju i obrazovanju, o znanosti i gospodarstvu, o komunikaciji i međusobnim odnosima, o miru i o ratu…

FOTO: Pero Šola // Molitva za katoličke vjernike na oskvrnjenim grobovima hrvatskih vojnika

Mons. Šaško je rekao kako povijest nema strana; ona je jedna i u njoj je vidljiva prisutnost otajstva dobra i otajstva zla, a ovo je “lakmus-polje koje pokazuje proizvoljnost određivanja pripadnosti i, sukladno tomu, jačanje otajstva zla”.

“Istina da ni mi, vjernici i službenici Crkve, to nismo dovoljno isticali, možda i glede toga misleći da je to jasno i razumljivo, ali očito treba snažnije naglasiti da je netko tko je bio vjernik, prihvaćanjem da bude članom toga totalitarističkog pogona i strojarnice za širenje otajstva zla, stvarno, životno zanijekao svoju vjeru, odrekao se svoje vjere”, istaknuo je mons. Šaško.

FOTO: Pero Šola // Molitva za katoličke vjernike na oskvrnjenim grobovima hrvatskih vojnika

Jedan totalitarizam imao je bešćutnu nakanu potpuno ukloniti imena i spomen na ove ljude. Oni su tako “marginalizirani”, ali, kaže biskup, margine su na ispisanim stranicama itekako važne.

Na ovoj ‘grobljanskoj margini’ ostaju otisci otajstva zla, postupaka vlasti, ali poglavito naše prisutnosti i nade.

“Na marginama stranica ostaju: otisci prstiju i poneki zapis, kao podsjetnik na ono što je u cjelokupnome tekstu važno ili kao razvoj misli čitatelja. Na ovoj ‘grobljanskoj margini’ ostaju otisci otajstva zla, postupaka vlasti, ali poglavito naše prisutnosti i nade. U vremenu u kojemu primjećujem da ljudi postaju tiši; da hrvatski narod počinje šaptati, u izvanjskoj buci došašća pozvani smo biti glas Božje Riječi te time istine i nade koja ima svoje margine. Kao vjernicima uvijek nam je ići na rubove; podupirati glas dobra koji se ne čuje; biti uz ljude koji su prešućivani, kojima politička moć ne dopušta progovoriti otajstvom ljubavi”, poručio je biskup Šaško.

Uvod u molitvu biskupa Šaška u cijelosti možete pročitati na stranici IKA-e.