Povodom nemilih stravičnih događanja, razbojstva nad djecom na Pagu i napada maloljetnika opasnim ubodom nožem na majku u Trilju, stručni tim Doma sv. Ane – Caritasovog doma za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja, u četvrtak u Velikoj dvorani Nadbiskupskog ordinarijata u Rijeci organizirali su konferenciju za novinare na kojoj su uputili apel javnosti.
Na temelju dugogodišnje iskustva u dosadašnjem radu sa žrtvama obiteljskog nasilja smatramo se mjerodavnima izjaviti – bez moraliziranja – gdje je praksa u radu svih institucija zakazala i predložiti što bi trebalo učiniti, odnosno kako prevenirati, kazala je s. Suzana Samardžić te uputila apel javnosti u 8 točaka:
- Svako saznanje o obiteljskom nasilju po hitnom postupku prijaviti, bez čekanja
- Svi su dužni i svi imaju moralnu odgovornost prijaviti nasilje
- Dugotrajno izrečene sudske mjere nadzora nad obitelji kod bilo kakvog zanemarivanja i zlostavljanja malodobne djece vremenski ograničiti, a ne unedogled produžavati. Da bi se napravila objektivna stručna procjena je li majka sposobna preuzeti odgovornost za dijete. Kod nejasnih odnosa majke s djecom, privremeno smjestiti u sigurnu kuću.
- Predškolsku djecu čim se adaptiraju na novu sredinu u ustanovi trebalo bi čim prije upisati u jaslice ili vrtić da buduu sa svojim vršnjacima. Naime, majke pred djecom često i dalje iznose svoje doživljaje nasilja što dodatno viktimizira djecu.
- Imamo primjera dobre prakse, pokazalo se to vrlo učinkovito, kada smo pred nekoliko godina bili zamoljeni od našega resornog ministarstva, a radilo se o teškom razbojstvu, teškom ranjavanju novorođenčeta i same majke od oca djeteta, zaštititi ih od šire javnosti jer dotad obitelj nije nikada bila u tretmanu.
- Kod mjere nadzora od strane CZSS-a dolaziti u posjet bez najave. Iskustvo pokazuje da kod unaprijed najavljenih posjeta takve obitelji prikazuju poželjnu, ali lažnu socijalnu sliku dobroga roditelja ” sve u redu”, a djeca su i dalje podvrgnuta prikrivenoj teškoj patnji.
- Za vrijeme konfliktnih i teških brakorazvodnih parnica u slučajevima prijavljenih nasilnih ponašanja, potrebno je djecu s majkom smjestiti u sigurne kuće, barem do okončanja postupka kako bi se otklonio rizik ponavljanja nasilja.
- CZSS i sve institucije moraju biti umrežene kako bi kroz međusobnu suradnju lakše pomogli obiteljima u riziku od nasilja.
“Ono što je na osobit način istaknuto na konferencije jest odgovornost cijele zajednice, a ne samo počinitelja ili institucija. Navodeći Pag kao manju sredinu, istaknula je su mnogi mogli znati za situaciju u obiteji nastradale djece. Obiteljsko nasilje nije privatna stvar, a mi i dalje mislimo da ono što se događa iza zatvorenih vrata neke obitelji, da se to nikoga ne tiče, poručila je psiholog Draženka Šebić Labrović. “Tiče me se jer ako vidim dijete kako hoda boso, golo, zanemareno, to automatski postaje javna stvar i dužni smo reagirati.”, rekla je Šebić Labrović.
Ne opravdavajući moguće propuste u radu socijalnih radnika i CZSS, kao ni sam čin počinitelja, sudionici konferencije naglasili su kako u obzir treba uzeti činjenicu da nedostaje socijalnih radnika, a uvjeti rada također nisu zadovoljavajući. To je odgovornost nadležnog ministarstva, rekla je socijalna radnica Marina Kocijan Ratkajec. “Oprema je loša. Neki veliki centri imaju samo dva automobile, a neki poput Zadra nemaju službeno vozilo, a pokrivaju ogromno područje. Kako da socijalni radnici budu i na terenu i u uredima i da pokriju sve što bi se trebalo pokriti? To je nemoguća misija.”
Zakoni se moraju mijenjati, kao i načini financiranja sigurnih kuća koje nerijetko ovise o dobročiniteljima. Odgovornost je na svima, na cijeloj zajednici, ali i nadležnom ministarstvu i Vladi, poručili su sudionici konferencije.