Marijan Jerko Fućak rođen je 23. studenog 1932.u selu Pašac na Grobniku, u blizini Trsata, u siromašnoj obitelji Danice i Marijana Fućaka, kao prvo od devetero djece. Osnovnu školu polazio je u Orehovici, a gimnaziju na Sušaku, iz koje je bio izbačen jer je kao jedan od boljih đaka svaki dan poslije nastave išao ministrirati na Trsat i otvoreno govorio kako će nakon gimnazije studirati teologiju i postati franjevac. Malo nakon toga maturirao je na Nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu. Franjevački habit obukao je u 18. srpnja 1950. u Vukovaru i kao franjevački novak dobio ime fra Jerko (Jeronim, po prevoditelju Sv. pisma na latinski sv. Jeronim Dalmatincu).
Teologiju je počeo studirati na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu a nastavio na Franjevačkom teološkom fakultetu u Frascattiju pokraj Rima. Za svećenika je zaređen u Frascattiju 6. srpnja 1958. godine i sljedeći dan slavio mladu misu i drugu mladu misu na Trsatu. Nastavio je studij u Rimu i 1960. magistrirao iz teologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana. Biblijske znanosti studirao je od 1960. do 1962. na Instituto biblico i postigao magisterij 1962. godine. Nakon toga odlazi u Jeruzalem gdje u prosincu 1963. doktorira iz teologije s biblijskom specijalizacijom.
Nakon postignutog doktorata vraća se u domovinu i predaje biblijske predmete na franjevačkim teološkim učilištima, najprije u Samobora a zatim na Trsatu. Nakon toga odlazi u Zagreb, gdje predaje na Katedri Svetog pisma Novoga zavjeta na Katoličkom bogoslovnom fakultetu i njegovim institutima od 1969. do svoje smrti. Predavao je i na Filozofsko-teološkom fakultetu Družbe Isusove od 1972. do 1975. godine. Povremeno je uz to predavao i na Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci a akademske godine 1975./1976. predavao je na Franjevačkom biblijskom institutu u Jeruzalemu.
Surađivao je znanstvenim biblijskim, teološkim i filološkim raspravama te člancima, recenzijama i osvrtima, kao i prilozima teološke publicistike, u listovima i časopisima: Bogoslovska smotra, Kairos, Marijin Trsat, Upoznajmo Bibliju, Effatha, Obavijesti Hrvatske franjevačke provincije, Vrijeme i riječ, Kateheza, Liturgijsko-pastoralni listić te u zbornicma Mi, Crkva i drugo, Isus Krist jedini Spapitelj svijeta, Zbornik radova o Marijanu Lanosoviću, Skrivnost Cerkve in službe v Cerkvi (Ljubljana 1986.), Zbornik Josipa Horaka, Zbornik Franje Careva. Sudjelovao je i na Hrvatskom radiju 1991. godine u emisijama na biblijske teme.
Preveo je Praktični rad s Biblijom danas (Zagreb 1975.), U Gospodinu Isusu, Pavlove poslanice u obliku molitve (Zagreb 1986.) P. Hilsdalea, Molitve prije i poslije jela (Zagreb 1988.) J. L. Kerremansa i Evo, sve činim novo (Zagreb 1991.) C. Mestersa. Bio je jedan od urednika tzv. Zagrebačke Biblije (Zagreb 1968.), biblijski i teološki redigirao Evanđelistar (Zagreb 1989.) i Katehetski leksikon (Zagreb 1990.) te s fra Bonaventurom Dudom preveo Novi zavjet s uvodom i bilješkama Ekumenskog prijevoda Biblije (Zagreb 1992.) kao i Novi zavjet Jeruzalemske Biblije (Zagreb 1996.) za koju je također preveo komentare Psalama i Mudrosnih knjiga.
Fra Bonaventura (lijevo na slici) i fra Jerko (desno na slici)
S fra Bonaventurom Dudom preveo je Novi zavjet (Zagreb 1972.) i priredio cjelokupni hrvatski lekcionar, tj. Izbor biblijskih čitanja, Rimski misal: red čitanja u 9 obrednih knjiga. Svojim prevodilačkim rješenjima, novom transkripcijom i transliteracijom biblijskih imena postavio je znanstvene temelje suvremenom biblijskom prevođenju.
Priredio je biblijski tekst za Ilustriranu Bibliju mladih (Zagreb 1968. i tekst za Praktični rad s Biblijom (Zagreb 1975., 1987.), i time omogućio izobrazbu i djelovanje animatorima biblijskog pastorala, što je zajedno s teološkom izobrazbom laika putem spisa Dopisne teologije pionirski pothvat u teološkoj formaciji u nas.
Taj posao i izradba Hrvatskog lekcionara su istodobno i osobit prilog crkvenoj obnovi u duhu Drugoga vatikanskog koncila u nas. Za potrebe studenata napisao je skripte Evanđelje ljubljenog učenika (Zagreb 1973, 1986.), Uvod u teologiju sinoptika (Zagreb 1973.), Događaj Isus Krist. Uvod u novozavjetnu biblijsku teologiju (Zagreb 1985.), Evanđelje Isusova djetinjstva. Tumačenje i aktualizacija (Zagreb 1989.) i Nastanak i bogoduhost Biblije (Zagreb 1992.). Bio je urednik biblijskog dijela časopisa Vrijeme i riječ od 1975. do 1976. te urednik i voditelj Dopisne teologije 1978. do 1989. Sudjelovao je na međunarodnim kongresima i kolokvijima bibličara te bio član više inozemnih bibličarskih udruga.
Objavio je značajna djela, svoju doktorsku disertaciju: Mandatum propheticum Jesu a Padre datum, u Rimu 1965. i Šest stoljeća hrvatskoga lekcionara u sklopu jedanaest stoljeća hrvatskoga glagoljaštva, u Zagrebu 1975. godine.
Posljednih 12 godina života živio je u franjevačkom samostanu u Sigetu, u župi Uzvišenja sv. Križu, u Zagrebu, i ostavio neizbrisiv trag u župnom pastoralu. Znalački je privlačio najrazličitije profile ljudi, uspostavljao s njima dijalog, te odgajao male grupice laika tumačeći im živu Božju Riječ. Preminuo je 2. studenog 1992.