Prije dvjesto godina u mjestu Ansfeldenu kod Linza u Gornjoj Austriji rođen je poznati skladatelj Anton Bruckner (1824.-1896.), čija su glazbena djela posvećena dragom Bogu. Najpoznatiji je po svojim simfonijama, misama i motetima. Zbog bogate harmonije i složene polifonije Bruckner se smatra simbolom zadnjeg perioda Austro-Njemačkog romantizma. U Beču je predavao na sveučilištu i konzervatoriju. Od kompozitora najviše je cijenio Bacha, Beetovena i Wagnera.

Kao uvjereni katolik i orguljaš skladao je mnoga duhovna djela. Napisao je tri mise, od kojih je najpoznatija Missa solemnis, 9 simfonija, različite motete, Requiem, Te Deum i 150 Psalama. Poznata je i njegova skladba Ecce Sacerdos.

Vjera je u Brucknerovu životu imala središnje mjesto. To se je vrlo živo očitovalo u njegovom glazbenom stvaralaštvu. On svoju, na žalost, nedovšenu Devetu sinfoniju stvara svom “Lieber Gott – dragom Bogu”. U naročito sakralnu glazbu spada i njegovo remek-djelo Misa u d-molu (1864.), koju često izvode simfonijski orkestri u punom sastavu. Njegova Misa u f-molu doživjela je pravi trijumf u misama simfonijskog stila. Već spomenuti njegov Te Deum i 150 psalama također glazbom izražavaju hvalu Bogu.

Veliki glazbeni majstor Anton Bruckner umro je u Beču 11. listopada 1896. godine kao vrlo uspješan učitelj glazbe, orguljaš i poznat simfoničar. Po svojoj želji pokopan je u opatiji Sankt Florian nedaleko od Linza, gdje je nakon smrti svoga oca Antona Brucknera (1791. – 1837.) seoskog učitelja, kantora i orguljaša, kad mu je bilo 13 godina, naučio svirati violinu, klavir i orgulje. U Linzu je od 1856. do  1868. godine bio katedralni orguljaš. Tamo ga je dirigent Otto Kitzler uveo u glazbu Richarda Wagnera što mu je pomoglo da se razvije u značajna simfoničara. Od 1860. godine Bruckner je u više navrata bio ravnatelj muškog zbora “Liedertafel”, s kojim je održao mnoge koncerte i postao ugledan zborski dirigent. Skladao je brojna djela za zbor, među njima “Germanenzug”.

U Beču je djelovao od 1868. godine gdje je predavao na konzervatoriju. Zbog nesklonih mu onodobnih kritičara, osobito Eduarda Hanslicka, najutjecajnijeg bečkog glazbenog kritičara, Anton Bruckner tek je nakon smrti postao priznat i kao skladatelj.