Svjedoci smo da u posljednje vrijeme jedan dio hrvatske javnosti proglašava vjernike laike nacionalistima zbog njihove naglašene domoljubne svijesti. Premda su ti prigovori, nažalost, ponekad opravdani, oni su ipak u većini slučajeva odraz nedovoljnog poznavanja identiteta vjernika laika i kršćanske vjere. Također, sami vjernici laici suočeni su ponekad s pitanjem kako pomiriti obvezu ljubavi prema svakom čovjeku, s naravnom potrebom ljubiti svoj narod i domovinu. Svaki čovjek, a prema tome i vjernik laik, povijesno je biće stvoreno u okviru određene zajednice ljudi. Kao takav, on je u prvom redu vezan uz obitelj, preko raznih drugih skupina, sve do nacije kao velike etničko-kulturne skupine. Posljedično tome, razumljivo je da će pojedinac snažnije ljubiti one s kojima je intimnije povezan. To još ne znači da se udaljeniju braću i sestre ne voli, već samo to da bi neopravdano bilo očekivati da netko više voli susjednu obitelj od svojega bračnoga druga i djece ili susjedni narod od svojeg naroda. Ljubav prema čovjeku ne može ostati na razini lijepe i romantične ideje, već se mora ponajprije očitovati u konkretnim djelima ljubavi u odnosu na one koje se susreće u svakodnevnom životu. Tako shvaćeno, domoljublje nije u suprotnosti s ljubavlju prema svakome čovjeku, nego je bitan preduvjet njezinog ostvarenja. 

Za sve Kristove učenike, a napose vjernike laike, zemaljska domovina u kojoj žive je ono, što po krštenju, donose u narod Božji.

Kršćani kao narod Božji nemaju svoje domovine na zemlji, ali baš zbog toga oni žive i ostvaruju se u brojnim domovinama onih naroda iz kojih su potekli. Za sve Kristove učenike, a napose vjernike laike, zemaljska domovina u kojoj žive je ono, što po krštenju, donose u narod Božji. Od njih se ne očekuje da svoj zemaljski narod napuste niti da da ga se odreknu. Čak štoviše, pripadnost zemaljskom narodu bitan je preduvjet ostvarenja njihovog laičkog poziva u svijetu. Zbog toga narod Božji nije prisutan i oblikovan u nekom narodu samo zbog sebe, već ponajprije zbog toga da ostatku toga naroda naviješta Krista – riječima i djelima.

U tom smislu, vjernici laici imaju moralnu i svetu dužnost živjeti prema običajima svoga zemaljskog naroda  i po izgradnji općeg dobra, izražavati ljubav prema domovini. Kada je riječ o našoj Domovini, hrvatski vjernici laici ostvarit će svoj laički poziv ako budu duboko ukorijenjeni u svoj hrvatski narod i iskreno ga voljeli, odnosno, kada budu dobri građani. Taj zahtjev ljubavi podrazumijeva mnogo toga: odgoj potomstva za čovjekoljublje i domoljublje, podložnost zakonitim vlastima, redovito plaćanje poreza, sudjelovanje na izborima, sudjelovanje u gospodarskom razvoju, skrb za okoliš te spremnost položiti život za Domovinu. U protivnom, zanemare li laici svoje dužnosti prema svom narodu i domovini, istovremeno zanemaruju i svoje dužnosti prema bližnjemu i prema samom Bogu dovodeći tako u pogibelj svoje vječno spasenje.

Podsjetimo na kraju kako je kršćanima Nebeska domovina prva i da se u skladu s time, od njih očekuje kloniti se svakog prezira spram tuđeg naroda i ogorčenog nacionalizma. Od njih se očekuje da svojim životom svjedoče o relativnosti i prolaznosti ove stvarnosti, a prema tome i zemaljskog naroda i domovine.

Igor Jakobfi

Mr. sc. Igor Jakobfi, asistent je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta u Osijeku. Diplomirao je teologiju u Đakovu i magistrirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Tajnik je Ureda za promicanje socijalnoga nauka Crkve Đakovačko-osječke nadbiskupije.