Korizma se u Crkvi smatra „pokorničkim vremenom“, piše Simply Catholic.  Pokornički dani su svaki petak u godini i cijelo vrijeme korizme (vidi kanon 1250. Zakonika kanonskog prava). Petke promatramo kao dane pokore u spomen na muku i smrt Gospodnju – čin našega spasenja. Potiču se katolike da se suzdržavaju od jedenja mesa svakog petka u godini, zajedno s molitvom i samoodricanjem. Liturgijsko vrijeme korizme označava naš put obraćenja i promiče našu trajnu šetnju tim putem. Tri tradicionalna stupa korizmene discipline – molitva, post, milostinja – pomažu ojačati naše obraćenje Kristu i ovisnost o Božjoj milosti.

Svaka od tri dotiče se elementa života koji je važan za nas kao ljude: korištenje vremena, korištenje materijalnih resursa i pažnja prema vlastitom ja i potrebama. Korizmene discipline pomažu nam da se sjetimo da sve te stvari imaju podrijetlo iz Božje milostive ljubavi, a sve su nam dane na služenje toj ljubavi.

Crkva obvezuje katolike na određene minimalne zahtjeve tijekom korizme kao način da nas vodi putem obraćenja. Osobe starije od 14 godina moraju se uzdržavati od mesa svih petka korizme, a oni od 18 do 59 godina moraju postiti na Pepelnicu i Veliki petak. Post podrazumijeva sudjelovanje u najviše jednom cjelovitom obroku i dva lagana obroka koliko je potrebno za održavanje zdravlja ili snage. Konzumacija krute hrane između obroka je zabranjena, ali tekućina se može jesti u bilo kojem trenutku. Naravno, osobe koje imaju zdravstvena stanja koja zabranjuju ta ograničenja u prehrani nisu vezana uz njih, već se od njih traži da zamjenjuju druge pokorničke prakse. Ne postoji zahtjev Crkve da se „odrekne“ ničega osim onoga što se opisuje kao post i apstinencija, ali mnogim je katolicima to postalo dijelom korizmene kulture.

“Odričući se” nečega tijekom korizme, bilo da je to nešto što je hrana ili piće, vid zabave ili nešto drugo ugodno za nas, mi se okrećemo od svoje sebičnosti i prepoznajemo da će samo Bog u konačnici zadovoljiti naše potrebe i želje. Kratko vrijeme – samo 40 dana – priznajemo da se ne možemo u potpunosti osigurati za sebe. Sve dolazi od Boga.

Zajedno s Isusom u pustinji, priznajemo pred iskušenjem da ne “živimo samo od kruha, nego od svake riječi koja izlazi iz Božjih usta”

Kao što je Isus pronašao snagu i vrlinu u suočavanju s iskušenjima u pustinji, tako nam korizmene discipline pomažu u jačanju naše volje i sposobnosti da kažemo ne grijehu.

Sveti Augustin slavno se molio: „Stvorio si nas za sebe, o Bože, a naša su srca nemirna dok ne počivaju u Tebi“ („Ispovijesti“). Odustajanjem od nečega tijekom korizme suočavamo se sa svojim unutarnjim nemirom uklanjanjem stvari ili radnji kojima se često služimo kako bismo prikrili svoju potrebu i pružili nam utjehu. Priznajemo da će nas samo Bog u konačnici zadovoljiti i tijelom i dušom, i barem tijekom 40 dana svoju nadu možemo polagati samo u Boga, vjerujući da će se naše želje i snovi ispuniti na nebu Božjom providnošću.

Na kraju svog života ostavit ćemo darove vremena, blaga i svojih tijela u grobu do Uskrsnuća. Korizma nam pruža priliku i izazov da sada živimo kao djeca našega nebeskog Oca, oslonjeni na Njegovu milost i providnost i željni da svoje nade ispunimo samo u Bogu.