Samostan posjeduje Relikvijar Svetoga Trna iz 1435. g. To je trn s trnova vijenca kojega su Kristu načinili rimski vojnici (Mt 27,29). Uz taj, još jedini službeno priznati kao autentičan trn s Isusove glave nalazi se u katedrali Notre Dame u Parizu. Taj trn iz Svete zemlje donio je brat jedne paške koludrice, njoj kao poklon za svečane zavjete kad je imala monaško posvećenje.

Procesija s relikvijarom Svetoga Trna u Pagu ukinuta je u vrijeme komunizma, a odvijala se u korizmi. Sada koludrice rade na tome da se pobožnost Svetoga trna i procesija s tim relikvijarom u kojemu je Sveti trn obnovi i nadaju da će se to ostvariti sljedeću godinu.

Povijest samostana

U paškom samostanu trenutačno živi devet koludrica, rodom iz Paga, Zadra, Bibinja, BiH i jedna je iz Crne Gore. Svakog dana koludrica ustaju u 5 sati, a u 22.30 sata je gašenje svijetla. Broj redovnica u samostanu varirao je od tri do dvadeset, a razvile su raznolike djelatnosti: odgoj za žensku djecu od 1579. g., čipkarstvo, ikonopis, proizvodnju pekarskih proizvoda, vina i likera, uvijek u želji da žive od rada svojih ruku.

Pod geslom “Moli i radi”, koludrice nikad nisu shvaćale olako svoj duhovni i praktični život. Vrednote rada prenosile su na mlade. Paške benediktinke u 16. st. organizirale su školu za djevojčice u kojoj su poučavale pisanje, pašku čipku. Utemeljile su i prvi dječji vrtić u Pagu.

U Drugom svjetskom ratu skrbile su o siromašnima i djeci. U Domovinskom ratu sestre su u samostanu udomile mnoge prognane obitelji iz Hrvatske i BiH i prikupljale veliku humanitarnu pomoć iz Italije, Francuske koju su dijelile potrebnima. Sestre su u svojoj kuhinji hranile više od dvadeset obitelji, u njihovom samostanu bili su zaštićeni i muslimani, uz stalne molitvene prinose koludrica za domovinu.