Uskrsni se ponedjeljak obično naziva ponedjeljkom odlaska u Emaus. Evanđelist Luka nas izvještava da su dvojica učenika otišla iz Jeruzalema razočarana što je Isus umro i nije ispunio njihova očekivanja i nade. On je bio velik prorok, kažu oni, silan na djelu, liječio je sve bolesti i nemoći, oživljavao je mrtve, govorio kako nitko govorio nije, iz njega je izlazila sila koja je sve liječila. A sad je mrtav, treći dan u grobu, kažu dalje oni, a prenosi novozavjetni izvještaj.

A upravo na grobu njihovih nada Isus ih živ – uskrsli i nov – susreće. Odlazi s njima u gostinjac gdje im znakom euharistije očituje svoju prisutnost, tako da se oni vraćaju natrag u Jeruzalem i započinju novi život. Ono što ne mogu ljudi, može Bog. Uskrsnuće nije ljudski, nego Božji čin.

Na putovima života nisi sam, jer je Bog s tobom. On te prati šireći ruke iza tebe kao majka za djetetom. On te štiti i nadahnjuje mislima na povratak kući. Nismo izgubljeni, iako je sve oko nas u svemiru hladno. Na ovom je planetu toplo, ovdje s nama stanuje svemogući Bog koji u rukama drži svaki detalj svemira i našeg života. On nas zove da se vratimo u središte svoga srca, da Mu uputimo riječ povjerenja i da očekujemo preobražaj svoga života. Ništa nije izgubljeno.

Uvijek se možemo vratiti, uvijek možemo doći kući, jer nas Otac čeka. Nebo je tu i zove. Ljudi oko nas vape da im dovedemo Isusa, kako bi dokinuo njihovu patnju i darovao im izvor novog svjetla, nadu i život bez ugrožavanja.

Neka nam je blagoslovljen uskrsni ponedjeljak!