Na Uskrs slavimo središnji događaj kršćanstva – Kristovo uskrsnuće. Zato biti kršćanin znači ponajprije vjerovati da je Bog Isusa, onog istog kojeg su ljudi raspeli, uskrisio i učinio Gospodarom svega stvorenoga. Kristovo uskrsnuće bilo je pripravljano kroz cijeli Stari zavjet, a kad je jednom ostvareno, sva kršćanska pokoljenja riječju i životom svjedoče za tu temeljnu istinu povijesti – Krist je uskrsnuo, s njime i mi uskrsavamo.

Prvo svjedočanstvo za uskrsloga Krista dali su njegovi učenici. Prema Djelima apostolskim, kršćanska se zajednica zasniva, razvija i širi na toj činjenici i na vjernosti uskrslome Kristu. Činjenica Kristova uskrsnuća prenosi se tako svim budućim kršćanskim naraštajima, sve do danas.

Kod Pavla nalazimo prvi i zato najvrjedniji izvještaj o uskrslom Kristu, koji je po Pismima treći dan uskrsnuo. Ukazao se Petru s kojim je Pavao bio u trajnom kontaktu. Pokazao se velikoj zajednici od 500 učenika, zatim i svim apostolima. A i sam Pavao se, znamo, na putu za Damask, kao progonitelj kršćana, susreo s uskrslim Isusom, nakon čega se obratio.

Prema Markovu i prema Ivanovu evanđelju, Marija Magdalena prva je osoba koja se susrela s Uskrslim Isusom. Ona je ostala uz križ Isusov kad su gotovo svi pobjegli. Ona koja je s ljubavlju htjela iskazati počast i pokojnom, izruganom, raspetom mučeniku. Ona treba javiti radosnu vijest da je vidjela Gospodina. Koliko god se obično ističe važnost praznog groba kao dokaz povijesnosti Isusova uskrsnuća, prema Svetom pismu traži se nešto drugo.

Potreban je susret s Uskrslim. Učenici trebaju prepoznati da je to baš njihov Učitelj koji je bio raspet i još ima tragove rana, a sada živ stoji među njima. Tek tada oni, pa i mi, možemo govoriti o uskrsnuću.

Treba svakako napomenuti da Isus koliko god otvoreno najavljuje svoju muku i smrt, sva tri puta najavljuje i uskrsnuće, a pred svima je najavio i znak Jonin.

Kod Preobraženja pokazuje svoje pravo – božansko – lice koje će svi moći vidjeti nakon uskrsnuća. Tada od odabranih traži da tajnu čuvaju sve dok ne uskrsne od mrtvih. I tom je prilikom jasno najavio uskrsnuće, premda oni još nisu shvatili što je to ‘uskrsnuti od mrtvih’.

Uskrs je središte liturgijske godine, a proslava Isusova uskrsnuća temelj je kršćanske duhovnosti. Pavao u uskrsnuću Kristovu vidi temelj sveukupne naše vjere i kaže kako smo mi suuskrsnuli s Kristom. Kršćanin je uskrsni čovjek – na svoj život gleda u cjelini. Već sada dužni smo živjeti tako da uzmemo u obzir i onu vječnost koju nam Bog dariva nakon groba.

Buđenje iz mrtvila, uspraviti se nakon pada u grijeh – obratiti se i započeti novi život – zadatak je za svakog vjernika. To ostvarujemo Božjom snagom. Sada je čas da se u sakramentima i u osobnoj molitvi susretnemo s Isusom koji kaže: ‘Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!’

Kristovo uskrsnuće početak je novoga svijeta i zalog našeg uskrsnuća koje se već ostvaruje, dok se s mukom i naporom opiremo zlu i grijehu, a koje će se u punini očitovati kad se Krist na kraju vremena jasno objavi svijetu. Današnji blagdan poziva nas na uskrsnu radost i poručuje nam da zbilju uskrslog Krista širimo oko sebe, pobjeđujući smrt i unoseći u svijet pouzdanje, vjeru i nadu.

Želimo vam RADOSTAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS!