Dominikanac, teolog, filozof, crkveni naučitelj, mistik i veliki štovatelj Presvetog Sakramenta. Združio je u sebi najveću učenost i najdublju pobožnost. Unatoč velikoj učenosti i slavi koju je stekao ostao je jednostavan, ponizan i bezazlen redovnik koji je odbijao sve ponuđene mu crkvene časti. Bio je toliko velik da je znao uvijek ostati malen. Uzor svetosti i kreposti znanja.
Sveti Toma Akvinski, kojega Crkva danas slavi, bio je dominikanac, svećenik i crkveni naučitelj. Rođen je 1225. godine u dvorcu Aquino u južnoj Italiji. Odgajan u čuvenoj benediktinskoj opatiji Monte Cassino, kolijevci zapadne kulture, od najranijeg je doba pokazivao žeđ za znanjem. A u opatiji je ostao zapamćen po pitanju: ‘Što je to Bog?’ Iz opatije je Toma Akvinski pošao u Napulj. Tamo je upoznao i novoutemeljeni prosjački red, dominikance. Kada je želio stupiti među njih, roditelji su se tomu usprotivili, ali uporni Toma znao se boriti za svoje zvanje i postao je dominikanac kojim se diči ne samo njegov red, nego i cijela Crkva.
Dominikanci su Tomu poslali na dalji studij svom drugom čuvenom subratu, sv. Albertu Velikom. Među studentima se Toma nije najbolje snalazio, pa su ga kolege prozvale ‘nijemim volom’. Veliki učitelj je, međutim, u svom studentu prepoznao dubine i širine pa je proročki izjavio da se Toma sad doima kao nijemi vol, ali kad se taj vol oglasi, čut će ga cijeli svijet. A tako je i bilo.
Već s 23 godine života Toma je postao profesor. Predavao je u Parizu, Rimu i Napulju. Napisao je mnoga filozofska i teološka djela, a najpoznatije djelo je Teološka suma u tri dijela u kojem je sustavno obradio svu teologiju. Uz svu svoju učenost, ili možda upravo zbog nje, Toma je uvijek bio i ostao jednostavan čovjek, mistik po srcu i duši. Žarko je štovao Presveti Sakrament, te o njemu ispjevao najljepše himne, među kojima su ‘Hvali Sion Spasitelja’ i ‘Klanjam ti se smjerno’. Mnoge su pape u svojim enciklikama često citirali Tomina djela.
Sveti Toma Akvinski umro je relativno mlad, u dobi od 49 godina. Bilo je to 7. ožujka 1274. godine, na putu u Lyon u kojem se održavao opći crkveni sabor. Toma je na putu klonuo i zaustavio se u samostanu Fossa Nova kraj Rima. Svetim je proglašen 1567. godine, a potom i crkvenim naučiteljem. U sebi je sveti Toma Akvinski združio veliku učenost i najdublju pobožnost. Naime, učenost bez pobožnosti ne vrijedi puno, stoga možemo reći da je Toma bio ne samo veliki učenjak, nego i veliki svetac.