Sveti Timotej i Tit, koje danas slavimo, bili su učenici sv. Pavla. Najprije su ga pratili na njegovim velikim misijskim putovanjima. O tomu svjedoče i poslanice koje im je uputio, sačuvane u kanonu novozavjetnih knjiga. Obojici je apostol Pavao povjerio vođenje mladih kršćanskih zajednica koje su nastale nakon njegova propovijedanja i krštavanja. Timotej je vodio zajednicu u Efezu, a Tit u Kreti. Bili su biskupi, predsjedatelji zajednica za koje su morali skrbiti. Kako nam je tradicija sačuvala svjedočenje, obojica su bili samozatajni ljudi, vjerni Evanđelju i ustrajni u ispovijedanju kršćanske vjere. Čini se da je Timotej umro u Efezu, a oko 100. godine ubili su ga svećenici tzv. ‘božice’ Dijane. Tit je umro u Kreti kao biskup.

Danas je i sv. Paula, rimska gospođa i udovica koju je duhovno vodio sv. Jeronim. Ona se skrbila za njega, posebice kad je prevodio Sveto pismo na latinski jezik, stvarajući prijevod koji nam je poznat pod imenom Vulgata. Još kao vrlo mlada sklopila je brak s uglednim rimskim građaninom s kojim je imala petero djece. U 31. godini iznenada je ostala udovica. Mislila je da taj udarac neće moći preboljeti, ali se ipak utekla molitvi i djelima milosrđa. Utjehu je našla u Bogu, posebice potpomognuta duhovnim vodstvom sv. Jeronima. To se nastavilo i kad je sv. Jeronim otišao u Palestinu. Nakon duga dopisivanja, Paula je odlučila posve se posvetiti Bogu i to na mjestu gdje se udostojao roditi u ljudskom obličju. U Betlehemu je podigla gostinjac za hodočasnike i samostan za žene u kojem se posvetila proučavanju Svetoga pisma i molitvi te posluživanju hodočasnika i njezi bolesnika. Mlade je poučavala majčinskom skrbi. Uz nju je bila njezina najmlađa kćer, dok se druga udala prije njezina odlaska u Betlehem. Prije toga iskusila je i bol majke koja je ostala bez troje djece koja su joj umrla jedno za drugim. Paula je umrla 404. godine u Betlehemu, u 57. godini života. Njezina kćer Eustohija opisala je majčin život, što je sv. Jeronim uvrstio u svoje spise.