Na današnji dan slavimo svetog Šimuna, jednoga od apostola Gospodinovih. O njemu znamo možda najmanje od svih apostola. Znamo da se u svim popisima apostola u sinoptičkim evanđeljima i Djelima apostolskim spominje i Šimun. U Evanđelju po Mateju Šimun je spomenut kao Gospodinov brat ili rođak. Da bi ga razlikovali od Šimuna Petra, nazivaju ga i Revnitelj. Prema predaji, bio je sin Kleofe, brata svetog Josipa. Majka mu je, prema nekima, bila Marijina sestra, tako da je bio Isusov rođak i s majčine i s očeve strane. Bio je i među učenicima koji su na prve Duhove primili Duha Svetoga. Prema svetom Epifaniju, kada su Židovi ubili Jakova Mlađeg, vođu jeruzalemske zajednice, upravo je njegov brat Šimun postao drugim jeruzalemskim biskupom. Kada je 66. godine izbio građanski rat u Palestini kršćani su, božanskom providnošću, upozoreni na predstojeće razorenje Jeruzalema i naređeno im je da napuste grad. To su i učinili te su se, predvođeni svetim Šimunom, povukli u mali grad Pelu preko rijeke Jordana prije nego je Vespazijan ušao u Judeju.

Nakon zauzeća i razaranja Jeruzalema, kršćani su se vratili i naselili među njegovim ruševinama, sve dok car Hadrijan nije naredio da se grad sravni sa zemljom. Epifanije i Euzebije govore kako se Crkva u tome razdoblju silno umnožila, te kako su se mnogi Židovi po čudesima svetaca obratili na kršćanstvo. Kad su carevi Vespazijan i Domicijan naredili da se zatru svi od Davidove loze, Šimun je izbjegao njihovoj potrazi, ali kada je Trajan izdao sličnu naredbu, Šimun je prokazan ne samo kao potomak Davidov, nego i kao kršćanin.

Doveden je pred Atika, rimskog upravitelja. Osuđen je na smrt i, nakon mučenja, razapet na križ. Kažu da je Šimun tada imao više od stotinu i dvadest godina. Unatoč poodmakloj dobi, muke je podnio s tolikom hrabrošću i smirenošću da je čak i upravitelj Atik bio zadivljen njegovim držanjem.