Sveti Rupert živio je u 7. stoljeću, i za njega se kaže da je ‘kod Bavaraca i stanovnika Norika čudesno širio Evanđelje’. Potjecao je iz jedne plemićke franačke obitelji. Premda je u svojoj okolini postigao dostojanstvo, uskoro je otišao u Bavarsku. Na ruševinama starog rimskog grada Iuvavuma sagradio je crkvu i samostan koji je posvetio svetom Petru.

Uskoro je samostan postao središte duhovne kulture, a oko samostana se počeo izgrađivati jedan od ljepših gradova, danas poznat kao Salzburg. Budući je uz crkvu bio sagrađen i biskupski dvor sv. Ruperta, on je u njega prenio kosti prvog mučenika Štajerske, sv. Maksimilijana. Time je udario temelje salzburške biskupije koji tako korijene vuku još od prvih kršćanskih vremena.

Sveti Rupert utemeljio je i jedan ženski samostan i posvetio ga Majci Božjoj. To je današnji samostan Nonberg koji je nekoć vodila Rupertova nećakinja Erintruda. Pod glavnim oltarom salcburške katedrale nalaze se posmrtni ostaci sv. Ruperta i sv. Virgila, biskupa u Salzburgu. Svetog Ruperta kao svoga zaštitnika štuju grad, nadbiskupija i pokrajina Salzburg, a već stoljećima ga kao svoga zaštitnika zazivaju i rudari soli. Ikonografija kojom se prikazuje sv. Ruperta jako je bogata. Prikazuje ga se sa soljenkom u ruci, ili s bačvom punom soli koja se kopala u blizini Salzburga.