Crkva se danas sjeća više svetaca. Sveti Romuald, osnivač benediktinske grane kamaldulenza. Rođen je oko 951. godine u Ravenni. Kad mu je bilo 20 godina, bio je upleten u svađu između svoga oca i jednog rođaka u kojoj je njegov otac usmrtio rođaka. Za pokoru je Romuald trebao 40 dana proboraviti u samostanu sv. Apolinara. Za jednog noćnog bdjenja ukazao mu se sam Apolinar, pa je Romuald odlučio postati redovnik. Stupio je u samostan San Severo u Ravenni, ali nije bio zadovoljan redovničkim životom jer je duh raskalašenosti zahvatio i redovnike, pa je želio stroži život. Braća su mu se u tome usprotivila, pa su ga htjela i likvidirati. Dobio je dopuštenje da živi pustinjačkim životom, a 1023. u Camaldoliju kod Arezza utemeljio je zajednicu koja je postala kuća-matica kamaldulskog reda. Utemeljitelj samotnjačkih samostana, prepunih mira i tišine posvetio se asketskom životu i šutnji. Na glasu svetosti, Romuald je umro na današnji dan 1027. godine. No, prije nego je tako pronašao konačni mir, morao je podnijeti najrazličitije poteškoće: progonstva, dvojbe, pa čak i nepravednu ekskomunikaciju. Zaštitnik je kamaldoleškog reda.

Danas su i sv. Gervazije i sv. Protazije, mučenici za koje imamo najstarije podatke iz 386. godine, kada su njihova tijela pronađena nastojanjem sv. Ambrozija. Pouzdanih podataka o njima nemamo, ali su najvjerojatnije mučeni za Decijeva progona.

Danas je i sv. Julijana Falconieri, mantelata ili servitkinja. Nakon što je u 15. godini čula propovijed sv. Aleksija Falconierija o Sudnjem danu, odlučila je postati redovnicom. Za njezinu smrt 19. lipnja 1341. godine vezuje se euharistijsko čudo. Naime, zbog bolesti nije mogla primiti svetu pričest, iako je to jako željela. Kad je svećenik prinio hostiju njezinu tijelu, hostija je nestala, a Julijana je u tom trenutku izdahnula.