Crkva već četiri stoljeća među svojim svecima časti sv. Rajmunda Penjafortskog, prezbitera. Tomu je puno razloga. Krenimo redom: rodio se oko 1175. u blizini katalonske prijestolnice Barcelone u plemićkoj obitelji De Penjaforte. Nakon stečene izvrsne naobrazbe, baštineći uz plemstvo i plemenitost duha, urešen mnogim krepostima već s 20 godina predaje na Sveučilištu u Barceloni. S 30 godina odlazi na Sveučilište u Bolognu na usavršavanje u pravnim znanostima. Sve što je činio, činio je izvrsno. Tako svojim djelom Suma kazum, o pravilnom i plodonosnom opsluživanju sakramenta pokore postao je promicatelj osobne ispovijedi. Djelo koje je napisao po nalogu pape Grgura IX. poslužilo je kao uzor za novi crkveni zakonik Codex iuris canonici nastao osamdesetih godina 20. stoljeća.

Radio je kao svećenik, kanonik, a bio je i generalni vikar u Barceloni. Bila mu je ponuđena i nadbiskupska stolica u španjolskom gradu Taragonji, ali ju je iz skromnosti odbio. U dobi od 47 godina pridružio se novoutemeljenom dominikanskom redu i tu došao na glas čuvenog propovjednika. U svom je redu bio i generalni poglavar. Doživio je duboku starost od 100 godina. Velika je zasluga sv. Rajmunda Penjafortskog u oslobađanju zarobljenih kršćana iz muslimanskog ropstva. Za to je sa sv. Petrom Nolascom utemeljio red mercedarijevaca koji je mnoge kršćane spasio iz ropstva.

Zauzimao se i za osposobljavanje ljudi u dobrim školama i učenjem istočnih jezika za djelovanje u misijama. Nagovorio je sv. Tomu Akvinskoga da napiše djelo o doktrinarnim kontroverzijama za potrebe misionara. Tako je nastalo Tomino poznato djelo Suma protiv pogana. Rajmund je, istina, odbio biskupsku čast, ali je za biskupe napisao djelo Summa pastoralis. U Crkvi je ostao zapamćen kao jedan od najučenijih ljudi i koristan pomagač na mnogim poljima crkvene misli i djelovanja. U Španjolskoj je zaštitnik advokata i pravnih fakulteta, a po njemu se zove i orden koji se u Španjolskoj podjeljuje ljudima koji su najviše zaslužni za pravdu.