Danas se spominjemo sv. Prospera Akvitanskog, rođenog u Galiji oko 390. godine. Redovnik laik, teolog, kršćanski pisac, povjesničar. Vatreni branič i ugledni tumač Augustinova nauka o milosti i preodređenju. Njegovi spisi odaju čovjeka visoke klasične kulture koji je, čini se, završio sve tadašnje redovite nauke u nekom od brojnih galskih središta.

Pod Prosperovim imenom očuvana je pjesma od 122 stiha pod naslovom Pjesma muža ženi, iz čega se pretpostavlja da je bio oženjen. Međutim, u toj pjesmi se govori i o tome kako je život kratak te da bi se u njemu trebalo posvetiti Bogu. Prosper je postao monah, ali se ne zna je li to bilo još za ženina života, u dogovoru s njom ili poslije njezine smrti. Postao je redovnik, ali nije pristupio nijednom od crkvenih redova. Kad je nauk sv. Augustina o milosti i slobodnoj volji naišao na rasprave među monasima u sjevernoj Africi, Prosper im je uputio dvije rasprave. Time je zapravo otpočeo njegov spisateljski rad u cilju obrane Augustinova djela.

Prosper je ispjevao i pjesmu s 1002 heksametra ‘O nezahvalnima, protivnicima milosti’. On u toj pjesmi pobija zablude Augustinovih protivnika, izjednačavajući ih s pravim pelagijancima. Budući da se rasprave oko Augustinova nauka nisu smirivale, Prosper i Hilarije išli su u Rim pred papom Celestinom I. braniti Augustina. U vrijeme pape Leona Velikoga, Prosper je radio u papinskom uredu, gdje se nesmetano mogao posvetiti proučavanju Augustina. Neko je vrijeme Prosperovo spisateljstvo imalo polemičan ton, ali je potkraj života ipak o Augustinu pisao mirno, izlažući njegov nauk. Prosper je pisao i veliki ljetopis.

Smrt je toga vatrenog učenjaka i pisca zadesila negdje oko 463. godine. Jedini znak da je bio štovan kao svetac potječe od freske u bazilici sv. Klementa u Rimu koja datira iz 9. stoljeća.