Drugi apostol Njemačke, crkveni naučitelj.
Danas Crkva slavi svetog Petra Kanizija, nizozemskog isusovca iz šesnaestog stoljeća kojega nazivaju ‘drugim apostolom Njemačke’, poslije svetog Bonifacija. Petar je rođen 1521. u Nijmegenu u današnjoj Nizozemskoj. Otac mu je bio bogati građanin, a majku je izgubio još bkao dječak. U dobi od samo devetnaest godina završio je studij na sveučilištu u Kölnu. Ondje je upoznao jednoga od osnivača isusovaca, Petra Fabera, pa je Kanizije uskoro postao prvim nizozemskim isusovcem. Svojim je propovijedanjem i pisanjem uskoro postao i jedan od najutjecajnijih katoličkih teologa svoga vremena. Pod njegovim su nadzorom niknuli prvi njemački isusovački kolegiji. U isto je vrijeme poučavao, propovijedao te raspravljao s neprijateljima Crkve. Često je putovao, obišavši gotovo cijelu Njemačku, što mu je donijelo naslov njezina drugog apostola. Imao je velik utjecaj na cara Ferdinanda I., prvoga Habsburgovca koji je ponio i hrvatsku krunu. Zamjerio se, međutim, carevu sinu i nasljedniku Maksimilijanu, kojega je natjerao da otpusti svoga dvorskog propovjednika, oženjenog protestantskog svećenika.
Petar je pribivao i nekim sjednicama Tridentskog koncila, a napisao je i „Njemački katekizam“ na narodnom jeziku, knjigu koja je imala silan utjecaj na katolike njemačkoga govornog područja. Ponudili su mu mjesto biskupa u Beču, ali je Petar tu ponudu odlučno odbio. Cijeloga se života borio protiv rastućeg širenja protestantizma u Njemačkoj te je osnovao sveučilište u Innsbrucku. Imao je silnog uspjeha u promicanju katoličkog nauka te se smatra najzaslužnijim što je većina južne Njemačke ostala ili ponovno postala katoličkom.
Isto se može reći i za Poljsku te Austriju i dijelove Češke i Ugarske. Zadnjih je dvadeset godina proveo u Freiburgu u kojem je osnovao isusovački kolegij. Na tom su kolegiju tisuće mladića odgojene u katoličkoj vjeri i primili temelje za kasnije više studije i karijere. U dobi od sedamdeset godina Petar je doživio srčani udar koji ga je ostavio dijelom uzetim, ali je i potom nastavio neumorno propovijedati i, uz pomoć tajnika, pisati. Poznat je i kao branitelj čašćenja Blažene Djevice Marije u Crkvi, što su protestanti izričito odbacivali. Umro je na današnji dan 1597., a pokopan je u Freiburgu u isusovačkoj crkvi. Godine 1925. proglašen je i naučiteljem Crkve.