Danas je blagdan svetoga Nikole iz Tolentina. Rođen je 1245. godine u pokrajini Marke u Italiji. Njegovi roditelji, koji su dugo bili bez djece, isprosili su ga od Boga po zagovoru sv. Nikole biskupa, pa su mu zato dali i njegovo ime. Propovijed jednog augustinca tako ga je pogodila da je odlučio postati svećenikom. Za svećenika je zaređen u Cingoliju 1269. godine.

Nikolu su svi voljeli i rado se s njim družili zbog njegove blage naravi i jednostavnosti. Jako je volio siromahe, s kojima se rado družio i pomagao im u svemu u čemu je mogao. Njegove su životne potrebe bile svedene na najmanju mjeru. Odjeća siromašna, ležaj više nego skroman, slamnjača i ništa drugo.  Mirotvorac, vizionar i čudotvorac, pokornik  i isposnik, živio je asketski poput siromaha, bičevao se, hranio se samo povrćem, postio o kruhu i vodi ponedjeljkom, srijedom, petkom i subotom, a u korizmi sve dane osim nedjelje.

S druge strane, on, tako strog sa samim sobom, gotovo nemilosrdan asket, prema drugima bijaše sama dobrota. Prema subraći, prijateljima, pokornicima pokazivaše neobičnu učtivost, punu neke nadzemaljske vedrine. Njegovu su dobrohotnost naročito osjećali siromasi, patnici, gosti. U tome je bio divan i nenatkriljiv. Znao je u sebi spojiti ono što bi nam na prvi pogled izgledalo nespojivo: najveću strogost života s najvećom ljudskošću i dobrotom prema drugima. Utemeljio je i fond za pomoć siromašnima. Radio je s mladima i upućivao ih u život, i vrlo je lijepo propovijedao, dajući upute o praktičnom životu.

Za sv. Nikolu Tolentinskoga kažu da je dobar učitelj molitve za koju je uvijek nalazio vremena. Molitvom je preobražavao i ono vrijeme koje je bilo posvećeno drugim zadaćama i time su one postajale uspješnije i plodonosnije. Šest mjeseci prije smrt na osobit je način doživljavao Božju blizinu. Kao da je već na ovoj zemlji imao predosjećaj one slave koja će se objaviti u nebu. Zato je često ponavljao Pavlove riječi: „Imam želju umrijeti i biti s Kristom” (Fil 1,23). Umro je na današnji dan 1305. godine u Tolentinu. Svetim ga je na osnovu više od 300 dokazanih čudesa 1446. proglasio papa Eugen IV. Nakon kanonizacije njegovo se štovanje proširilo iz Italije u Španjolsku, Francusku, Belgiju, Njemačku, a potom i u Ameriku. Zaštitnik je umirućih, duša u čistilištu, životinja, pomoraca, male djece te mnogih biskupija, župa i naselja, naročito u Italiji i na Filipinima.

Sretan imendan slavljenicima!