Sveti Martin iz Porresa, najpopularnije je svetac Latinske Amerike i prvi američki crni svetac, prozvan “Dobrotvorni Martin”. Rođen je u Limi, u Peruu 9. prosinca 1579. godine, od oca bijelca i majke crnkinje. Bio je crne kože kao i njegova majka Ana. Zbog tamne puti, otac, španjolski vitez ga je odmah odbacio. Prolazio je težak put neprihvaćanja i poniženja, svjedok je bolno poniženoga crnačkog pučanstva u Novome svijetu. Sve je uvrede ponizno podnosio. Martin je osjećao veliku sklonost medicini, pa je kod dvojice susjeda stekao prva saznanja o lijekovima i onome što bi se danas nazvalo ambulantnim liječenjem. Najprije se zaposlio kao brijač, zatim ranarnik, a kasnije je postao vrlo vješt kirurg.

Stupio je u dominikanski red te se kao brat pomoćnik posvetio njezi bolesnika koje je liječio i duhovno jačao. Brižan je bio prema beskućnicima, napuštenima, ostavljenima i zaboravljenima. Osnovao je bolnicu, sirotište, kuhinju za siromašne i druge dobrotvorne organizacije u gradu. Posebnu hrabrost i čudotvornost pokazao je za vrijeme velike epidemije u Limi. Zato su ga prozvali “Martin od ljubavi”. Od Gospodina je bio obdaren izvanrednim karizmatičkim darovima, proroštvima, zanosima, lebdenjem, sporazumijevanjem sa životinjama, bilokacijama pa je tako nekoliko puta u isto vrijeme bio čudesno prisutan na dva različita mjesta. Svojim primjerom i utjecajem veliki broj ljudi je doveo do vjere i uvjerio ih koliko je utješno i blaženo slijediti Isusa Krista i slušati njegove zapovjedi. Martin umire u 60. godini, 3. studenoga 1639. godine. Odmah nakon smrti narod ga je štovao kao sveca, puno prije službene beatifikacije i kanonizacije. Svetim ga je proglasio 6. svibnja 1962. papa Ivan XXIII., papa koji je bio posebno osjetljiv na socijalne nepravde. Papa Pavao VI. proglasio ga je zaštitnikom brijača, frizera i izrađivača perika.

Danas se spominjemo i svetog Malahije iz Irske. Bio je biskup, poznat zbog svojih navodnih proroštava o papama do konca svijeta. Sv. Malahija umro je 2. studenog 1148. godine u samostanu u Clairvauxu, a samo 42 godine nakon smrti proglašen je svetim. Najviše je privlačio svojom poniznošću, a osobito je uvažavao ulogu rimske Crkve i Pape, kojega je smatrao vidljivim znakom crkvenoga jedinstva. Međutim, navodna proroštva o smrti papâ nemaju nikakve veze s ovim svecem, nego su čisti povijesni falsifikat. No, upravo taj falsifikat pridonio je širenju pobožnosti prema svetom Malahiji, koji nas svojim životom ponajprije uči kako biti ponizan