Štovanje svetog bračnog para Krizanta i Darije prisutno je u Crkvi od 450. godine, a spominje ga Martirologij svetog Jeronima. Njihovo mučeništvo opisano je dosta kasnije tako da nema povijesne vjerodostojnosti. Krizantema je bio sin poganskih roditelja. Volio je čitati i tako je Evanđelje dospjelo u njegove ruke. Kad je bio dovoljno upućen u vjeru, potajno se krstio. Ocu se to nije svidjelo pa ga je silio da se odrekne vjere. Kad mu to nije uspjelo, dao ga je zatvoriti sa Darijom svećenicom božice Veste, koja ga je trebala odvesti natrag poganskim bogovima. To joj nije uspjelo jer je Krizant tako uvjerljivo govorio o kršćanstvu da ju je pridobio za kršćansku vjeru. Nakon toga su sklopili kršćanski brak. Svoj su život posvetili širenju kršćanstva i zbog toga je carska vlast odlučila da moraju umrijeti. Bacili su ih u jamu koju su zatim zasuli pijeskom i kamenjem. Mladi par se tada ugušio.

Njihovo štovanje prvo se proširilo na sjeveru Italije, a potom u današnjoj Francuskoj i Njemačkoj.  Njihov grob nalazio se u Thrasonovim katakombama, na mjestu gdje su pogubljeni, a njihove relikvije nalaze se u Prümu  kod Kölna i u Haanu, gdje su im posvećene prekrasne crkve, u Mönchengladbachu, u Salzburgu i u kripti katedrale u Reggio Emiliji. Zazivaju ih kod stočnih bolesti, a zaštitnici su Salzburga i sudaca.

Danas su i sveti mučenici Krispin i Krispinijan. Ovi mladići podnijeli su mučeništvo u Galiji za Dioklecijanova progona zbog ispovijedanja kršćanske vjere. Kršćani su ih vrlo brzo počeli štovati kao mučenike, a već u VI. stoljeću nalazimo i baziliku posvećenu njima u čast, podignutu na mjestu njihove mučeničke smrti. Dio njihovih zemnih ostataka prenesen je i u Rim, u crkvu sv. Lovre. Ovu dvojicu mladića za svoje zaštitnike su uzeli postolari, jer su se i oni bavili tim zanatom.