Svećenik, redomptorist. Omiljeni bečki ispovjednik i propovjednik. Život mu je bio pun prepreka, nedaća i potraga. Privukao je mnoštvo ljudi svojim vatrenim temperamentom i neuništivim humorom. Bio je veliki štovatelj Blažene Djevice Marije i uvijek je sa sobom nosio krunicu koju je zvao svojom pokretnom knjižicom.
Danas slavimo sv. Klementa Mariju Hofbauera, prvog njemačkog redemptorista, koji je u vrijeme racionalizma i prosvjetiteljstva znao očuvati osjećaj za Crkvu. Rodio se 1751. godine. Otac mu je bio Čeh, a majka Njemica, pa je svoje slavensko prezime Dvoržak promijenio u Hofbauer. Od malena je gajio želju za svećeništvom. Izučio je pekarski zanat, a potom se povukao u pustinjački život. Nakon nekog vremena pohađao je Katehetsku školu sv. Ane u Beču u kojoj su mu pobožne dobrotvorke omogućile daljnji studij. Otišao je i u Rim gdje je zaređen za svećenika u družbi redemptorista 1785. godine.
Već nakon dvije godine Klement je osnovao prvu kuću redemptorista izvan Italije, u Varšavi. Uslijedili su drugi gradovi po Poljskoj, južnoj Njemačkoj, Švicarskoj i Rumunjskoj. Klement je u tim samostanima upravljao kao generalni vikar, to jest zamjenik generala redemptorista. Koliko je svetac pridonio buđenju vjerskoga života u Varšavi, govori i podatak da je u crkvi sv. Benona, u kojoj je propovijedao, broj pričesti s 2 tisuće godišnje porastao na 100 tisuća.
Osnovao je i školu za siromašne nadarene đake u kojoj se godišnje školovalo njih 350. Zato je često morao i prosjačiti da bi ih mogao uzdržavati. Nakon što mu je jedan gospodin pljunuo u lice, Klement je mirno odgovorio: ‘To je bilo za mene, a sad mi dajte još nešto i za moju siromašnu djecu!’ Posramljeni gospodin brzo je posegnuo u novčanik i dao povelik prilog. Kad je Napoleon 1808. godine dokinuo redemptoriste, Klement se povukao u Beč u kojem je nastavio pastoralno djelovati. Umro je u Beču na današnji dan 1820. godine. Zaštitnik je Beča, šegrtskih udruga te mnogih župa i crkava diljem Europe i svijeta.