Danas se u katoličkom kalendaru spominjemo svetoga Knuta IV., danskoga kralja. Današnji svetac odigrao je veliku ulogu u kristijanizaciji svoje zemlje, a nastojao je i poboljšati status obespravljenih društvenih slojeva, kao što su robovi i stranci, a na štetu aristokracije, za što su ga njeni pripadnici dali ubiti. Knut je rođen oko 1042. godine, kao jedan od mnogih sinova tadašnjega danskog kralja. Prvi se put spominje 1060-ih kao dio očevih pljačkaških pohoda na Englesku, koju je napao i 1075. godine. Nakon što mu je umro otac, kraljem Danske postaje Knutov brat Harald III., a sam Knut prisiljen je bježati u Švedsku. Harald III. umire 1080. godine a na danskom prijestolju nasljeđuje ga upravo Knut. Oženio se Adelom, kćerkom flandrijskog grofa, koja mu je rodila sina Karla i kćeri Ceciliju i Ingrid.

Kao kralj, Knut se pokazao iznimno ambicioznim. Ne samo da je bio ambiciozan, nego i i jako pobožan. Povećao je autoritet Crkve, kojoj je davao i velike darove, i zahtjevao je od svojih podanika da se crkveni blagdani strogo poštuju. Inzistirajući na strogom poštivanju Crkve, jačao je i vlastiti autoritet. Osnovao je i školu pri katedrali u Lundu. Knut je silno nastojao povećati kraljevsku moć u Danskoj. To je prije svega činio nastojeći obuzdati plemstvo i natjerati ga da se drži kraljevskih zakona. Nastojao je zaštititi robove te strane klerike i trgovce. Takva kraljeva nastojanja dovela su do nezadovoljstva među plemstvom ali i drugim njegovim podanicima, koji nisu bili navikli na tako moćnoga kralja koji se toliko miješao u njihove svakodnevne živote. Knut je neuspješno nastojao osvojiti i englesku krunu, ali mu je planirana invazija s mora propala. Uskoro je u mjestu gdje je Knut boravio izbila pobuna seljaka. Knut je prvo pobjegao u Schleswig pa u Odense. 10. lipnja 1086. ubijen je sa svojim ljudima u crkvi svetog Albana u Odenseu. Prema nekim izvorima, Knut je umro od uboda kopljem u bok.

Budući je umro mučeničkom smrću i borio se za prava Crkve, ubrzo po smrti počelo ga se smatrati svecem. Pod njegovim nasljednikom Olafom, došlo je do podbačaja žetve u Danskoj, što je protumačeno kao Božja kazna za Knutovu smrt. Ubzo su se počeli javljati izvještaji o čudima koja se događaju na njegovom grobu, te se već za njegova nasljednika počelo govoriti i raditi na njegovoj kanonizaciji. Papa Paskal II., odgovarajući na molbe izaslanika danskog kralja Erika I., odobrio je 19. travnja 1101. da se Knut časti kao svetac. Prvi je kanonizirani Danac i zaštitnik Danske.