Sveti Izidor je rođen u obitelji svetaca u Španjolskoj u šestom stoljeću. Dva su mu brata i sestra također sveci. Braća su mu bili biskupi, a sestra opatica. Jedan od braće koji su postali sveci, Leander, preuzeo je Izidorovo obrazovanje, ali je prema njemu bio izuzetno strog i grub, te ga je često fizički kažnjavao. Izidor je ubrzo, potaknut takvom stogoćom, pobjegao od kuće, ali se ubrzo iz grižnje savjesti vratio kući. Brat ga je nato zatvorio u samostan. Izidor je kasnije oprostio bratu te su blisko surađivali. Ipak, zbog bratova postupanja Izidor nije zamrzio učenje i znanje, nego je kasnije postao poznat kao najveći učitelj Španjolske.

Promicao je uspostavu sjemeništa u svakoj biskupiji Španjolske. Za sjemeništa je sastavio izuzetno sveobuhvatan program. Njegova enciklopedija, nazvana “Etimologije”, bila je najpoznatiji izvor srednjovjekovnog znanja u mnogim područjima. Izidor je pisao knjige o gramatici, astronomiji, geografiji, povijesti i mnogim drugim disciplinama. U Španjolsku je ponovno uveo Aristotelov nauk. Na biskupskoj stolici u Sevilji naslijedio je brata Leandera i ondje biskupovao preko trideset godina. Crkvom je upravljao putem mnogih sinoda. Vizigote je preveo s arijanizma u katolicizam. Umro je 636., u dobi od skoro osamdeset godina, podijelivši prije smrti sav svoj imetak siromasima. Moći u se čuvaju u katedrali u Murciji. Veliki Dante ga spominje u svome Raju, a lik mu se nalazi i u grbu nogometnog kluba Sevilla.