Nakon pustolovnoga života, sveti Ivan od Boga postao je redovnik reda Milosrdne braće za dvorbu bolesnika. Rođen je 1495. godine u portugalskom mjestu Montémoro Novo. Kao dječak je pobjegao u Španjolsku i zaposlio se kao pastir, a potom kao vojnik dospio i do Francuske i Ugarske.

Nakon jedne svađe, u kojoj je umalo završio na vješalima, prošla ga je volja za vojničkim životom, a neki ga je nutarnji glas nukao da se vrati kući. Nakon povratka u rodno mjesto, više nije našao majku. Umrla je od žalosti za njim, a otac je otišao k franjevcima u Lisabon gdje je i umro. Stoga je poželio živjeti pokorničkim životom, okajavajući svoj grijeh prema roditeljima.

Nakon što je čuo potresnu propovijed sv. Ivana iz Avile, Providnost ga je dovela pred jednu bolnicu koja se zapalila. Nepomične bolesnike Ivan je iznosio iz dima i vatre. Time je postao junak dana, ali za bolesnike trebalo se pobrinuti i dalje. Rasprodao je imanje i pobrinuo se za sirotinju. Oko njega okupili su se oni koji su također htjeli služiti bližnjemu i ljubiti Boga u njima. Tako je nastala družba Milosrdne braće za dvorbu bolesnika.

Kao što mu je većina života bila žrtva za bolesnike, tako je i sam kraj života bio opet herojski čin. U bujicama koje su sa snježnih visina Sierra Nevade nosile trupce, prikupljao je drva da ogrije svoje bolesnike. Tom je zgodom jedan dječak upao u bujicu, a Ivan od Boga je skočio za njim. Nije ga uspio spasiti, a i zahvatila ga je groznica od koje je umro na svoj rođendan, odnosno na današnji dan 1550. godine.

Umro je klečeći pred raspelom, ali s njim nije umrlo i njegovo djelo. Papa Pio V. 1572. godine dao je braći sv. Ivana od Boga redovničko odijelo i odredio im da žive po pravilu sv. Augustina. Već krajem 17. stoljeća red je vodio 80 bolnica. Red je dospio i u Hrvatsku, a u Zagrebu su dugo vodili bolnicu. Djeluju i danas, ali uz velike poteškoće zbog pomanjkanja podmlatka.

Više vrijedi jedna duša nego sve blago ovoga svijeta! – govorio je sveti Ivan od Boga

Sveti Ivane od Boga, moli za nas!