Sveti Ivan Kentijski rođen je 23. lipnja 1390. godine u poljskom gradiću Kety, nedaleko Oswiecima. Odgojen je u pobožnoj obitelji te je već od malena pokazivao izuzetnu nevinost i blagost karaktera. Doktorirao je na sveučilištu u Krakowu gdje je, nakon ređenja, i predavao Sveto Pismo. U isto je vrijeme bio i župnik, te je svojim primjerom u srcima povjerenih mu vjernika budio ljubav prema Gospodinu. U životu je umješno kombinirao pastoralni rad i propovijedanje s molitvom i znanstvenim radom. Čak je četiri puta hodočastio u Rim na grobove apostolskih prvaka Petra i Pavla. Cijeloga je života osobito pazio na svetu čistoću, nastojeći izbjegavati sve što bi je moglo narušiti. Posljednjih tridesetak godina života nije okušao mesa. Ivan nije samo postio i molio, već se isticao i djelima ljubavi prema bližnjima, posebno darežljivošću prema siromasima. Smatraju ga i zaštitnikom lopova, jer je jednom prilikom obratio skupinu pljačkaša. Naime, pljačkaši su ga jednom prilikom napali i posve ga opljačkali. Kažu da je Ivan, otkrivši da su mu ostavili nekoliko novčića, rekao lopovima da su nešto zaboravili i predao im taj sitniš. Nato su se pljačkaši posramili i obratili te postali dobrim kršćanima.

Mnoge je pripadnike husitske hereze priveo katoličkom nauku. Kažu da je jednako propovijedao svojim životom kao i svojim riječima. Vidjevši sve to, kraljevska obitelj i visoko plemstvo rado su mu povjeravali odgoj svoje djece. Ivan je prehodao cijelu Europu, propovijedajući svagdje kamo je išao. Čak je došao i do Jeruzalema, tada u muslimanskim rukama, ali se, neumorno propovijedajući, živ i zdrav vratio u Poljsku. Preminuo je u Krakowu na Badnjak 1473. Svetim ga je proglasio papa Klement XIII. 1767. godine. Poljaci ga rado štuju, zaštitnik je Poljske i Litve te sjemeništaraca i bogoslova.